To je samo nedostatak naše kulture i međusobnog poštovanja.
Kad sam na biciklu i nema bic. staze, vozim kolovozom, ne baš blizu ivičnjaka jer sam to prije vozio uz ivičnjak i dešavalo mi se da vozači me još više guraju do ivičnjaka kako bi se mimoišli sa vozilom iz suprotnog smjera. Kada sam više odmaket onda ipak prikoči pa me obilazi. Nije da želim da ga usporavam, nego zbog svoje sigurnosti.
Ako dođem na crveno koje je namjenjeno za vozilo, čekam kao da sam auto, a ne bicikl.

Neko napisa kako bi bic. staza trebala biti do zgrada, ali to je nezgodno zbog toga što pješaci da bi došli sa trotoara do zgrade, do prodavnice/izloga/nečeg trećeg, treba da pređu preko bic. staze. Pošto ih znam sad kakve su kokoške i ovnovi pa izleću bez gledanja, bilo bi još gore kada bi staza bila do zgrada. Ne bi bilo smisla voziti bicikl, jer bi morao da kočiš svakih 5 m.

Ne čekam svako crveno, ako treba da pređem neku ulicu koja se ukršta sa bulevarom, a tom ulicom skoro pa nema vozila, onda stanem, pogledam pa pređem, na onim mjestima gdje ima auta tu čekam.