Monika Goetz je kupuje novu 30. 08. 1983. godine u Austriji (gdje je bila sve do 1999. godine) sa 2.3 V6 motorom, u Ghia opremi i u Dijamant Bijeloj boji. Do 1997. godine mijenja nekoliko vlasnika kada je kupuje jaran od čovjeka od kojeg sam je ja kupio, da bi je čovjek od kojeg sam je ja kupio, uvezao u BiH nekada 1999. godine i koristio je sve do proljeća prošle godine.
Iako je oprema Ghia, fali joj nekoliko stvari koje sam zapazio, a to su klima, grijači u prednjoj šoferšajbi, električno podešavanje retrovizora, servo volan (ili su njega uveli '85-'86 kada i ABS?).
Kilometraža kaže 79.xxx, ali ko zna koliko se to puta obrnulo.
Uprkos godinama, za moj ukus, nije dovoljno dobro očuvana što se može i vidjeti na ovih nekoliko slika mada mislim da je dovoljno dobra osnova za restauraciju. Jedna štopka mi nije smoked.
Motor odlično radi, ali zbog očajnog kvačila ne može se pohvaliti nekih ubrzanjem i brzinom, mada vjerovatno treba uraditi karburator, servisirati motor... Naprimjer, ulje je mijenjano prije oko dvije godine, a i gubi ulje na deklima ventila, jer su dihtunzi skroz presovani, filter zraka ko zna kada je mijenjan... Mjenjač je jako težak za šaltati. U prvu i u drugu brzinu jedva ubacuje, dok je u rikverc skoro nemoguće ubaciti. Nekoliko puta sam krenuo iz druge brzine.
Na volanu je preteška što je čini skoro, pa nemogućom za voziti po gradu.Šta ću sa njom, još uvijek ne znam konkretno... Jedna opcija je prebaciti motor, mjenjač i prateće instalacije u Caprija, a nju dovesti u dovoljno dobro stanje za povremeno korištenje i ubaciti neki drugi motor. Mada bih radije da nađem drugi motor, da ubacim u Caprija, pa da ona ostane ovako originalna, pa da je pomalo radim, jer znam da je rijedak primjerak, ovog godišta, motora i opreme, a i jako volim Sierre.
Uglavnom za sada će ostati parkirana dok ne budem u prilici da se bacim na posao.
P.S. Nakon što sam je dovezao do kuće (skoro 300 km) samo mogu reći da je preudobna i da ko god je ovakvo auto sebi mogao novo priuštiti, bio je apsolutni hadžija.
Ovo me interesuje šta je?
Svašta nešto se doplaćivalo tada, pa i brisač zadnjeg stakla. Branici su naknadno stavljeni ili ofarbani, Ghia je imala crn odnosno siv branik.
11 sekundi do 100 kmh... Sijere su jedini Fordovi koji su imali kretenski dugačke prenose, sa tim prenosom tvoja drugom brzinom može da ide preko 100, trećom prebacuje 150, kataloški maksimalno u četvrtoj 190, na blagoj nizbrdici petom može i dve glave... Složićeš se, krajnje bespotrebno i besmisleno, a sa druge strane je kilava na startu i ubrzanjima. Tim prenosom i uvodjenjem petobrzinskog menjača su hteli da postignu što nižu potrošnju na otvorenom, pošto su se time hvalili kao jednom od prednosti u odnosu na prethodni model Taunusa-Cortinu, tako da pri brzini od 90 kmh potrošnja za tvoj auto ispada 6.3 litara, dok u gradu dugačak prenos biva kontraproduktivan i stoga troši 13 litara (više nego teža Granada sa tim motorom i kraćim prenosom). Potrošnje su realne ako je sve ispravno i uštelovano kako treba. 
