Jeste duži tekst, ali je genijalan
Za sve vas koji povremeno imate stvarno los dan,
kada vam je stvarno potrebno da se na nekome ispraznite! Nemojte vredjati one koje
poznajete, ispraznite se na nekome koga NE ZNATE!
Sad obratite paznju na ovo. Sedeo sam za radnim stolom, kada sam se
setio da treba da obavim jedan razgovor preko telefona. Nasao sam broj
i nazvao ga. Neko je sa druge strane digao slusalicu, “Halo?” A ja sam
ljubazno pitao, “Dobar dan. Mogu li molim Vas da razgovaram sa
Lidijom?” Odjednom mi je tip zalupio slusalicu! Nisam mogao da verujem
da neko moze da bude tako nepristojan. Potrazio sam Lidijin telefon
preko informacija i pozvao je. Slucajno mi je dala pogresne zadnje dve
cifre. Nakon sto sam zavrsio razgovor sa Lidijom, primetio sam na mom
stolu papiric sa pogresnim brojem. Nazvao sam ga jos jednom. Kad mi se
ista osoba javila, proderao sam se
“Kre*enu jedan!” i zalupio sam mu slusalicu. Pored njegovog broja
telefona napisao sam “Kre*en” i odlozio sam papiric u fijoku radnog
stola.
Svakih par nedelja, kada sam placao racune, ili kad bih imao stvarno
los dan, pozvao bih ga. On bi odgovorio a ja bih povikao “Ti si
kre*en!” To bi me uvek razveselilo. Kasnije tokom godine posta je
uvela “Caller ID”. To je bilo pravo razocarenje za mene, jer je
izgledalo da vise necu moci da zovem Kre*ena. Onda sam se jednog dana
dosetio:
Pozvao sam njegov broj, i kada se tip javio rekao sam izmenjenim
glasom “Dobar dan, ” zatim sam rekao neko izmisljeno ime. “Ovde
referent za odnose sa javnoscu poste 11032; zovem da vas upitam da li
ste upoznati sa nasim ‘Caller ID’ programom?” Tip je dreknuo u telefon
“NE!” i zalupio slusalicu. Brzo sam ga ponovo nazvao i rekao “To je
zato sto ste
kre*en!”
Razlog sto sam izdvojio vreme da vam ispricam ovu pricu, jeste da vam
pokazem da, ukoliko vas nesto tisti, ipak mozete uciniti nesto tim
povodom. Samo nazovite 823-4**3.
Deo II
Staroj gospodi ispred opstine stvarno je trebalo vremena da izade sa
parkinga. Poceo sam da mislim da nikada nece izici. Konacno, njen auto
je polako poceo da izlazi sa mesta za parkiranje i ja sam se cak
vratio par metara unazad da joj dam dovoljno prostora. “Super, ” mislio
sam, “konacno odlazi!”. Iznenada se neka bela skoda zaleti iz
suprotnog pravca, presece mi put, i uleti pravo na njeno mesto. Poceo
sam da trubim, “Ne mozes tako, momak! Ja sam stigao prvi!” Tip je
izasao iz svoje skode totalno me ignorisuci. Popeo se uz stepenice
praveci se da me uopste nije cuo. Pomislio sam u sebi da je i ovaj tip
kre*en. Izgleda da na ovom svetu stvarno ima mnogo kretena. Primetio
sam da ima zalepljen papir sa natpisom “NA PRODAJU” sa strane. Zapisao
sam njegov broj telefona. Onda sam “lovio” drugo mesto za parkiranje.
Posle par dana, ponovo sam od kuce, sedeci za mojim radnim stolom,
nazvao 823-4**3 i viknuo u slusalicu “Ti si kre*en!” (Sada je stvarno
lako da ga pozovem, jer sam stavio njegov broj na “speed dial”.)
Primetio sam u adresaru broj onog tipa sto vozi belu skodu. Pomislio
sam da je bolje da i njega nazovem. Posle par zvonjenja neko mi je
odgovorio sa “Halo?”
Pitao sam lepo: “Jeste li Vi covek sa belom skodom za prodaju?”
“Da, ja sam.”
“Mozete li mi reci gde mogu da vidim auto?”
“Da, ja zivim Gostivarskoj 3, to vam je zuta kuca a auto je parkiran
ispred ulaza.”
Onda sam ja lepo pitao “A kako se vi zovete?”
“Dobrivoje Maric”
“Kada je zgodno vreme da vas nadem kod kuce, Dobrivoje?”
“Pa ja sam kod kuce uvece.”
“Slusajte Dobrivoje… Mogu li nesto da Vam kazem?”
“Da?”
“Dobrivoje, Vi ste kre*en!” I zalupio sam mu slusalicu.
Zatim sam dodao Dobrivojev broj na “speed dial”. Sad sam, kad god imam
neki problem, mogao da zovem dva kre*ena. Ali nakon nekoliko meseci
skoro da mi je prestalo biti zabavno da zovem kre*ene i da im zalupim
slusalicu.
Ozbiljno sam razmotrio ovaj problem i nasao sam resenje. Prvo, nazvao
sam Kre*ena #1. Tip je ljubazno rekao “Halo?” i ja sam povikao
“Kre*enu jedan!” ali nisam zalupio slusalicu. Kre*en je pitao “Jesi
jos uvek tu?”
“Jesam.”
“Prestani da me zoves!”
“Necu!”
“Kad si tako hrabar, kako ti je ime?”
“Dobrivoje Maric.”
“Gde zivis Dobrivoje?”
“U Gostivarskoj 3. To je zuta kuca, a ispred je parkirana moja bela skoda.”
“Slusaj druskane! Bas si drzak, kad si mi to sve rekao. Vidimo se kod
tebe! Bolje bi ti bilo da se pomolis zadnji put…”
“Da, jako si me uplasio, KRE*ENCINO!” – Onda sam mu zalupio slusalicu.
Onda sam nazvao Kre*ena #2.
“Halo?”
“Zdravo, Kre*enu!”
“Hej, ako ikada saznam ko si ti…”
“Sta ces ako saznas?”
“Razbicu te!”
“Pa evo ti onda sansa: upravo dolazim kod tebe KRE*ENCINO!” – I njemu
sam zalupio slusalicu.
Onda sam nazvao policiju i rekao sam im da idem u Gostivarsku 3 da
ubijem mog homoseksualnog ljubavnika, da sam na ivici zivaca i da
pokusaju da me sprece. Zatim sam pozvao lokalnu TV stanicu i rekao im
uzbudjeno da se izgleda odigrava obracun bandi nasred Gostivarske
ulice. A zatim sam seo u kola i odvezao se na mesto dogadaja.
Fenomenalno! Trebalo je da vidite dva kre*ena kako lome kosti jedan
drugom ispred policijska kola, panduri sa cevima uperenim u njih
urlaju, dok to sve snima televizija i gomila okupljene mase…