Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Ford Taurus

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Ford Taurus

Poruka od Talladega_500 » sreda, 30. dec. 2015. u 08:09h

Svakih nekoliko godina na tržištu se pojavi proizvod koji u potpunosti preokrene situaciju u kompaniji. On ne samo što donese mnoge kupce koji nikada pre nebi ni razmotrili takav brend, već i postavi standarde koje čak i značajno poznatiji rivali ne uspevaju da prate. Kada je Ford predstavio model Taurus i njegovog blizanaca Mercury Sable 1985 godine preko noći je stekao veliki broj kupaca koji su do tada vozili samo strane automobile, a Honda Accord i Toyota Camry su se činili kao stara vest.

Teško je znati kada je Ford počeo sa radom na Taurusu, a većina priča kažu da se to desilo 1979 godine nakon što je svet zahvatila naftna kriza. Ipak, pre nego što krenemo sa istorijom ovog legendarnog automobila, moramo da sagledamo kakva je politika bila u samom Fordu tokom 1970tih godina. Iako je Ford postao javna kompanija još početkom 1950tih godina i svako je mogao da kupi njegove akcije, glavnu reč je i dalje vodio jedan čovek - Henry Ford II. Kao unuk osnivača kompanije, Henry II je stigao na svoju poziciju 1943 godine i nije dozvoljavao nikome da mu se meša u posao. Jedina osoba koja je mogla da se nosi sa njim je bio Lee Iacocca. On je stigao u kompaniju sredinom 1950tih godina i preko noći napredovao na svojim pozicijama. Posle uspeha sa Ford Mustangom, Mercury Cougarom i Lincoln Markom, Iacocca je stigao do drugog čoveka Forda početkom 1970tih godina. Ali to ne znači da je on bio aktivan samo u Severnoj Americi i on je bio najzaslužnija osoba za razvoj Ford Taunusa i Fieste, prvih proizvoda kompanije sa pogonom na prednjim točkovima. Početkom 1973 godine Sjedinjene Američke Države zahvata prva naftna kriza.

Naime, još od sredine 1970tih godina sedam najvećih zapadnih naftnih kompanija su države kontrolu nad cenama goriva. Dok su njihovi standardi zadržavali cene dosta niskim, mnoge države sa Bliskoj Istoka su postajale sve nezadovoljnije, a kada je dolar počeo da pada odlučile su i da nešto urade povodom toga. Oni su zaključili da su cene goriva, koje su iznosile oko tri dolara za barel početkom 1973 godine, dosta nerealne i da su oni dosta potrebniji zapadu nego što je zapad potreban njima. OPEC je zahtevao da cene budu duplirane, dok zapadne kompanije nisu želele da odu pre cifre od 3.75 dolara za barel. U Oktobru 1973 godine, Egipat, Sirija, Irak i Jordan su napali teritoriju koju je Izrael preuzeo šest godina ranije. Iako je Izrael bio iznenađen, zahvaljujući pomoći zapadnih saveznika (pre svega Amerike), oni su se lako suprostavili. Ovo je OPEC-u dalo priliku da značajno podigne cene goriva. Do sredine Oktobra barel je skočio na pet dolara, a kada su SAD poslale 2.2 milijarde dolara pomoći Izraelu, OPEC je ponovo reagovao i uveo embargo ovoj najmoćnijoj državi sveta. Iako je rat završen do kraja Oktobra, embargo je ostao na sceni. Do početka 1974 godine, cena barela je skošila na 12 dolara, a cena goriva u Americi je skočila sa devet centi za litru do 33 centa. Ako to nije bio dovoljan problem, mnoge benzinske pumpe više nisu mogle ni da dobiju gorivo, pa je tako postao limit kojim danima se ono može sipati zavisno od registarskog broja tablice. Embargo će opstati na snazi do Marta 1974 godine, ali će se ukus kupaca promeniti u velikoj meri.

U Decembru 1975 godine, Američka vlada je donela prvi CAFE (Corporate Average Fuel Economy) standard o potrošnji. On je zahtevao da sve kompanije moraju da imaju proizvode koji će u proseku da troše 13 litara na 100 kilometara do 1978 godine, uz dve litre manje do 1980 godine. Iz navedenih razloga, prodaja Forda pada za preko 60% najviše iz razloga što nije imao da ponudi ekonomičnije proizvode. Tu je bio veoma uspešni Pinto, ali kada se pročula vest o nesigurnim rezervoarima, njegova prodaja je pala u velikoj meri. U navedenom periodu Ford je razmatrao opcije u kome pravcu da ode. Henryu II i Iacocci je bilo jasno da se tržište menja i da Japanski rivali zauzimaju sve veći deo tržišta, ali i dalje nisu bili sigurni da je pogon na prednjim točkovima rešenje. On je imao svoje prednosti, kao što su ekonomičnost i bolje iskorišten prostor, ali je bio skuplji za proizvodnju. Iako je Henry II smanjio budzet za Američko tržište za preko dve milijarde dolara, on je u velikoj meri potrošen na razvoj Fieste, tako da kompanija i dalje nije imala finansije za još jednu potpuno novu platformu. Sredinom 1970tih godina odluka je pala da nova platforma pod kodnom oznakom Fox ipak ostane sa pogonom na zadnjim točkovima, a kao rezultat Hal Sperlich, jedan od Fordovih glavnih inženjera, je dobio otkaz i prešao u velikog rivala Chryslera. Kako su Sperlich i Iacocca bili veliki prijatelji, pozicija Italijana takođe nije bila sigurna u kompaniji, a paranoični Henry II nikako nije želeo da vidi stranca kao svog naslednika. U leto 1978, posle velike svađe, Iacocca je dobio otkaz iako je godinu dana ranije kompaniji doneo profit od 2.3 milijarde dolara.

Na sreću Forda, Fox platforma se pokazala punim pogotkom. Prvi Fox automobili su bili Ford Fairmont i Mercury Zephyr, koji su debitovali 1978 godine kada zamena za Ford Maverick i Mercury Comet. Iako nisu bili atraktivno dizajnirani, njihove kockaste linije su iskoristili prostor u velikoj meri. Oni su takođe bili lagani, pa tako Fairmont sa četvoro vrata, V8 motorim i automatskim menjačem je i dalje bio težak samo 1,360 kg. Dok su novi standardi o izduvnim gasovima ubijali snagu, Ford je odlučio da se kocentriše na udobnost i luksuznost, a to se pokazalo kao veliki potez i već prve godine 612,000 primeraka su pronašli kupce. Naftna kriza se takođe činila kao stara vest, a kupci su se ponovo okretali većim i moćnijim proizvodima. Međutim, već sledeće godine stiže nova naftna kriza i publika se ponovo okreće manjim, ekonomičnijim i jeftinijim automobilima. U takvim uslovima sve šta je Ford mogao da ponudi je limitirani broj uvoznih Fiesta i zastareli Pinto, čija je reputacija već bila izuzetno loša zbog mnogobrojnih tužbi na račun nesigurnih rezervoara. Fordov udeo na tržištu pada na najmanje grane još od Drugog Svetskog Rata, ali je pravi šok usledeo 1980 godine kada je prodaja pala za preko 500,000 vozila i Ford beželi gubitak od 1.54 milijarde dolara. Iste godine penzionisanog Henrya II je zamenio Philip Caldwell i on je krenuo sa osvežava ponudu.

Prvi posao Caldwella je bio da u SAD vrati dizajnera Jack Telnacka. On je bio rođen u Detroitu, ali je većinu karijere proveo u Fordovim Evropskim i Australijskim divizijama. On se vratio u Ameriku krajem 1970tih, ali je aerodinamični stil svakako ostavio veliki utisak na njega. Caldwell je zatim odobrio projekat prvog globalnog Forda, Escorta, na kome su radili inzenjeri i dizajneri iz celog svega. Iako dva Escorta ipak neće deliti onoliko delova koliko se Ford originalno nadao, ovaj automobil (i njegov blizanac Mercury Lynx) sa pogonom na prednjim točkovima je postao veliki uspeh. Usledeli su nešto veći Ford Tempo i Mercury Topaz, koji su se takođe prodavali u visokim brojevima, ali je kompanija i dalje imala veliki problem u takozvanoj "mid-size" klasi. Predstavnik Forda u njoj su bili Ford LTD i Mercury Marquis, veliki i kockasti automobili sa Fox platforme, ali je njihova prodaja bila samo delić rivala kao što su Toyota Camry i Honda Accord, tada dva najprodavanija automobila u Americi. Caldwell je shvatio da ukoliko Ford želi da nadmaši Japansku konkurenciju, on bi morao da prati iste korake kao i Escort i Tempo i krajem 1970tih godina je odobrio novi projekat vredan čak 3.5 milijarde dolara. Novi automobil, za koga je odlučeno da će se zvati Taurus (Bik), je na taj način postao najskuplji Ford u istoriji.

Sa Taurusom Ford je osnovao potpuno novi način razvijanja proizvoda, barem za Američke standarde. U prethodnim vremenima, dizajneri i inženjeri su radili odvojeno što bi često dovodilo da sam automobil izgleda kao dosta delova nabacanih zajedno. Za dizajn se i ovaj put postarao Telnack, ali je on radio zajedno sa inženjerima da bude siguran da se ceo automobil uklapa kao da ga je jedna osoba razvila. Ford je napravio još jednu bitnu promenu. Naime, u prošlosti bi kompanije govorile kupcima koje proizvode trebaju da kupuju i koje su im karakteristike bitne. Ovaj put, Ford je pozvao veliki broj potencijalnih kupaca i saslušao ih koje karakteristike žele od sedana i karavana. Kompanija je bila iznenađena da neki detalji na koje u prošlosti nije obraćala pažnju, kao što su troškovi osiguranja i prilaz motoru, su igrali ključnu ulogu kupcima. Ford je takođe kupio veliki broj ne samo konkurentnih automobila već i značajno skupljih proizvoda i detaljno ih proučio. Ovaj put plan nije bio da Taurus bude jednako dobar kao konkurencija - on je morao da bude bolji u svakom pogledu. Dok mehanika i nije predstavljala veći problem, najveće brige je imao dizajner Telnack. On je eksperimentisao sa nekoliko ideja, uključujući i onu sa staklenim krovom (koja će kasnije biti viđena na Subaru SVX-u), ali je odustao uz objašenje da je previše radikalna. Dok su većina Američkih automobila iz navedenog perioda bili kockasti, Telnack je želeo neke druge ideje. On je smatrao da iako kockasti proizvodi svakako maksimalno iskorištavaju prostor, njihov dizajn čini automobile nestabilnim i visokim potrošačima. Njegova glavna dizajnerska inspiracija je bio treća generacija Audija 5000, koji se pojavio u prodaji 1982 godine, a njegov CD je bio samo 0.30 (Taurus će da nadmaši taj broj (0.29)).

Za zvaničnu prezentaciju je izabran salon automobila u Detroitu u Januaru 1985 godine dok je prodaja startovala oko šest meseci kasnije. Malo je reći da je publika bila iznenađena. Nikada pre nije viđen neki Američki porodični automobil sa takvim aerodinamičnim linijama, ali i mnogo stakla za veću preglednost. I pre zvanične promocije, Ford je snimio nekoliko reklama u kojima se automobil pojavio pored letećih tanjira, a onda je usledila i uloga u popularnom filmu Robocop, gde je Taurus izabran zbog svog dizajna budućnosti. U ovom filmu radnja se dešava 2028 godine u Detroitu, a svi policajci, uključujući i samog Robocopa, voze upravo Taurus. Sa tako naprednim dizajnom, Ford je znao da će odvratiti mnogo kupaca koji smatraju da je proizvod previše radikalan. Iz navedenog razloga, Ford je nastavio da proizvodi kockasti LTD sa pogonom na zadnjim točkovima (koga je Taurus trebao da zameni) i nakon što se Taurus pojavio u prodaji. General Motors i Chrysler takođe nisu smatrali da će ovaj automobil biti uspeh. Posebno ubeđen je bio Chrysler, koji je mislio da će njegovi kockasti automobili sa pogonom sa prednjim točkovima kao što su Dodge Dynasty i Chrysler New Yorker, biti više u stilu Američkih kupaca. Rizik je znao i sam Ford, koji je investirao svoje poslednje keš rezerve u razvoj i da se Taurus i Sable nisu pokazali uspesima - Američki gigant bi bio primoran da bankrotira.

Taurus, i njegov blizanac Mercury Sable, je bio dugačak 4,785 mm u sedan verziji, odnosno 4,874 mm kao karavan uz težinu od samo 1,380 kg. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je što, za razliku od Japanske konkurencije, on je mogao da smesti šest osoba kao sedan i osam kao karavan. Taurus je bio jedan od retkih predstavnika u klasi koji se mogao dobiti sa klupom na prednjim sedištima, a jako veliki broj kupaca se odlučio za ovu opciju. Kupac je mogao da bira između četiri nivoa opreme i to L, MT-5, GL i LX. L i MT-5 su bili siromašno opremljeni, a jedina razlika između njih je bio menjač. Kao što mu ime kaže, MT-5 je pružao manualni menjač sa pet brzina dok je L pružao automatski menjač sa tri brzine. Vrh ponude je činio LX sa klimom, prozorima i sedištima na dugme i radiom za kasete. Kao što se i očekivalo, Mercury je bio stepenica iznad Forda, pa je tako Sable bio dostupan samo kao GS i LS. U samom početku samo jedan motor je bio opcija i to 3.0L V6 sa 140 ks, dok je jedini menjač bio automatik od četiri brzine. Sredinom godine Ford je dodao i 2.5L I4 motor sa 88 ks uz već spomenuta dva menjača. Početna cena je iznosila 10,050 dolara za sedan, odnosno 14,300 dolara za karavan, dok je Sable koštao oko 1,000 dolara više.

Ako je iko imao sumnju da Taurus i Sable neće biti uspeh, ona je brzo otklonjena i ova dva automobila su se pokazali najpopularnijim automobilima u svoje vreme. Popular Mechanics magazin je prvi dobio priliku da testira rani prototip i imao je samo reči pohvale na račun stabilnosti i tišine. Taurus je takođe osvojio veliki broj nagrada, od čega je najznačajnija proglašenje za automobil godine po izboru uglednog Motor Trend magazina. Čak i danas, 30 godina posle njegovog predstavljenja, mnogi smatraju Taurus za jedan od najznačajnijih proizvoda 1980tih godina. Kupci su se složili sa mišljenjima novinara, pa je tako prodaja u prvoj godini iznosila 236,362 Taurusa i 95,638 Sablea. Druga godina se pokazala još bolja sa 374,763 Taurusa i 121,313 Sablea, a po prvi put od 1924 godine Ford je uspeo da prestigne velikog rivala General Motors po prodaji. Sa tako velikim uspehom Ford nije imao razloga za promenama, ali je 1988 godine u ponudu dodat i 3.8L V6 motor. Iako je on razvijao identičnih 140 ks, njegov obrtni momenat je bio značajno veći. Velika vest je stigla 1989 godine kada je predstavljena SHO (Super High Output) verzija. Ovaj automobil je nastao sasvim slučajno i bez namera. Naime, sredinom 1980tih godina Američki gigant je radio na novom dvosedu kao konkurenta Pontiac Fieru i Toyoti MR-2 i kontaktirao je čuvenog Japanskog proizvođača motora Yamahu da razvije motor. Dok je Yamaha uradila svoj deo posla, do kasnih 1980tih godina klasa malih dvoseda je u potpuno izumrla i Ford je ugasio projekat. To je označilo da kompanija ima veliki broj motora sa kojima je nešto morala da uradi. Odluka je pala da se navedeni motor ubaci u Taurus, a rezultat je bio odličan. Naime, novi 3.0L V6 motor je razvijao 220 ks i sa ubrzanjem do 100 km/h za 6.6 sekundi i maksimalnom brzinom od 229 km/h SHO je bio jedan od najbržih sedana na domaćem tržištu. Spomenućemo da jedini sedan koji je bio brži je bio BMW 740i i 750i sa V8 i V12 motorima, koji je koštao oko tri puta više. SHO je takođe dodao i agresivnije branike i više opreme, a u prvoj godini je prodato oko 15,000 primerak i pored visoke cene od 20,000 dolara. Taurus prve generacije je opstao u prodaji do 1991 godine i do tada je prodato oko dva miliona primeraka.

Druga generacija je stigla 1992 godine i sa izuzetkom vrata svaki dizajnerski detalj je bio novi. Međutim, dizajn je bio sličan što je dovelo do toga da mnogi pomisle da je reč o samo osveženom modelu. Sam dizajn je i dalje bio veoma aerodinamičan i jedan od najlepših iz ranih 1990tih i tokom cele svoje istorije je dobivao velike pohvale. Taurus je takođe bio prvi automobil u klasi koji je pružao standardne vazdušne jastuke za vozača i suvozača. Sa tehnički strane, druga generacija je bila nešto veća i teža, a kupac je ponovo mogao da bira između sedana i karavana. Slabo prodavani I4 motor i tri brzine automatski menjač su izbačeni iz ponude pa su tako samo V6 motora (3.0L i 3.8L) bili u ponudi. U ponudi su se ponovo našli i Sable, sa nekoliko dizajnerskih promena, i SHO. Ova performance verzija je nastavila da koristi identičan 3.0L motor i pet brzina manualni menjač, ali je kasnije u ponudu dodat i opcioni 3.2L motor. On je razvijao identičnih 220 ks i stigao kao odgovor na istraživanje Forda da mnogi kupci zaobilaze SHO zato što nije dostupan sa automatskim menjačem. Iz navedenog razloga, 3.2L je bio dostupan samo sa četiri brzine automatskim menjačem. Tokom cele svoje karijere (1992-1995), Taurus druge generacije je bio najprodavaniji automobil u Severnoj Americi i sa tog mesta je uspeo da skine dosadašnjeg lidera Hondu Accord. On se takođe kratko izvozio i na Japansko tržište, gde nije uspeo da ostavi značajniji trag.

Sva javnost je bila upućena na salon automobila u Detroitu 1995 godine gde je 1996 Taurus trebao da debituje. Za dizajn se i ovaj put postarao Telneck, koji je jednom prilikom izjavio da kompletno promeniti Taurusa je kao ponovo nacrtati Mona Lisu. I ovaj put dizajneri i inženjeri su radili zajedno, a Telneck je želeo da napravi identičnu revoluciju kao i deset godina ranije. On je takođe želeo da ovalne linije budu zaštitni znak kompanije i da u sličnom pravcu krenu svi proizvodi, što će se kasnije pokazati kao pogrešan pravac. U svakom slučaju, Telneck je dobio svoju želju i Taurusov dizajn, voleli ga ili mrzeli, je privlačio pažnju gde god da se pojavio. Ford je i ovaj put kupio i rastavio Toyotu Camry i Hondu Accord i sa ponosom tvrdio da je njegov predstavnik udobniji, tiši i da se bolje ponaša u krivinama. Ali, kao što se očekivalo, dizajn je i ovaj put privukao najviše pažnje. Neki su govorili da Taurus previše liči na Chrysler Concorde, drugi na Lincoln Mark VIII, ali nema sumnje da su neki detalji delovali kao da nisu na mestu. To se posebno odnosi na veliko zadnje staklo, koje je po očekivanju bilo ovalno, do malog spoilera koji je delovao kao da je preuzet sa daleko manjeg automobila. Enterijer je dobio velike pohvale, ne samo na račun dizajna i kvaliteta već i na račun toga kako se uklapa sa ostatkom automobila. Ford je želeo da i najmanji zvuk, čak i zatvaranje vrata, izaziva pozitivne reakcije kod kupaca i svakako nije razočarao. Publika je ovaj put mogla da bira između samo dve verzije i to GL i LX sa ciljem da privuče ozbiljnije kupce sa dubljim dzepom. Ponovo dostupan kao sedan i karavan i kao Taurus i Sable, novi model je doneo i određene mehaničke promene. Potpuno novi 3.0L V6 "Vulcan" motor je zamenio svog prethodnika identičnih dimenzija, a on se mogao dobiti u verzijama sa 145 ks i 200 ks. Ovaj podatak je bio jako bitan za Ford, posebno kada se zna da Taurus u velikoj meri nadmašio konkurenciju po snazi. Jedini menjač u ponudi je bio automatski sa četiri brzine.

Ponovo u ponudi se našao i SHO. Yamaha je za njega razvila novi 3.4L V8 motor sa 235 ks uz pomoć Coswortha, dok je jedini menjač bio spomenuti automatik. Po prvi put dužina vozila je prešla cifru od pet metara, pa tako SHO nije pružao performance kao kod prethodnika. Iako će njegova prodaja da startuje solidno i prve godine je prodato oko 9,000 primeraka, problemi sa kvalitetom Japanskog motora su smanjili prodaju za 70% narednih godina i SHO je tiho izbačen iz upotrebe posle 1999 godine. U svakom slučaju, prodaja 1996 Taurusa je počela sporo pa je Ford bio primoran da već posle šest meseci doda i jeftiniji G paket opreme. Oni koji su provozali ovaj automobil su svakako imali pohvale na račun voznih karakteristika, ali je dizajn nastavio da bude problem. Ford je pokušao da privuče dodatne kupce kao što su popusti za vlasnike Camrya i Accorda i niske kamate sa željom da Taurus nastavi da bude najprodavaniji automobil na domaćem tržištu. On je uspeo u tome i preko 400,000 Taurusa je 1996 godine pronašlo kupce, što je bilo dovoljno da opstane bolje prodavan nego Camry i Accord, ali je čak 51% prodatih primeraka odlazilo u takozvanu "fleet" prodaju. Takvi proizvodi ne samo što su se prodavali pod ogromnim popustima kompanijama za iznajmljivanje automobila već su na duži period oštetili prodajnu vrednost celog Taurus. Ovaj automobil će da izgubi svoju titulu najprodavanijeg automobila 1999 godine i nikad je neće povratiti. Spomenućemo još par zanimljivih detalja u vezi treće generacije, kao što je podatak da se prodaja na kratko odvijala i u Australiji, kao i podatak da je Taurus imao i pozavidnu trkačku istoriju u NASCAR šampionatu. Naime, nakon što je model Thunderbird ugašen posle 1997 godine, Ford je ostao bez većeg kupea pa je odluka pala da Taurus predstavlja Američkog giganta u najvećem auto sportu na ovom kontinentu. Zahvaljujući svojim aerodinamičnim linijama, Taurus se pokazao velikim uspehom. Mark Martin je pobedio već treću trku u sezoni, a u svojoj debi sezoni Taurus je pobedio 15 od 33 trke. Titula je osvojena već u 1999 sezoni kada je Dale Jarrett osvojio prvu titulu za Ford u sedam godina.

Četvrta generacija je stigla 2000 godine i u velikoj meri pokazala na probleme u samoj Američkoj auto industriji. Sa pozitivne strane, odluka je pala da Taurus dobije "New Edge" dizajnersku školu koja je započeta sa veoma uspešnom Focusu dve godine ranije. Iz profila Taurus je i dalje ličio na prethodnika, ali su prednji i zadnji deo bili potpuno novi. Enterijer, koji je dobio dosta pohvala na 1996-1999 modelu, se nije promenio u većoj meri, a tu su bili i nekoliko novih paketa opreme kao što su SE i SEL. U čast 100-godišnjice kompanije, Ford je 2003 godine ponudio i 4,000 specijalnih Centennial Edition primeraka. Kupac je ponovo mogao da bira Taurusa i Sable kao sedan i karavan sa identičnom mehanikom kao u prošlosti, sa izuzetkom SHO modela koji je ugašen. Dok je prodaja u početku bila solidna, veliki broj Taurusa je i dalje odlazio u "fleet" prodaju, čime je Ford gubio novac na svakom prodatom primerku. Bolje prodavanim Hondi Accord i Toyoti Camry se kasnije prudružila i Nissan Altima i već 2004 godine Ford je počeo da razmatra gašenje ovog legendarnog automobila. Sama situacija u kompaniji nije bila sjajna i Ford je tokom ranih 2000tih godina izgubio velike sume novca zahvaljujući lošem kvalitetu i samim promenama ukusa kupaca. Prodaja za civilnu proizvodnju je završena 2006 sezone dok je opstala za "fleet" prodaju godinu dana duže. Poslednji Taurus i Sable su sišli sa proizvodne trake u Oktobru 2006 godine. Ford u početku nije planirao zamenika, iako je predstavio dva slična proizvoda. Prvi od njih, Ford Five Hundred (i njegova karavanska verzije Freestyle) i Mercury Montego, su bili veći i stigli su 2005 godine dok su dve godine kasnije stigli manji Ford Fusion i Mercury Milan. Ova odluka je donela dosta kritika Američkom proizvođaču vozila u medijima. Mnogi su kritikovali ne samo Ford već i General Motors i Chrysler da zapostavljaju svoje legendarne automobile umesto da ih usavršavaju kao Japanski konkurenti. Veliki razlog je ležao i u visokoj prodaji SUV vozila i pikapa na koje je Ford želeo da se kocentriše. Pre nego što je penzionisan, Taurus je uspeo da osvoji još dve titule u NASCAR šampionatu sa vozačima Kurt Buschom i Matt Kensethom.

Spomenuti Five Hundred, Freestyle i Montego su imali dosta pozitivnih karakteristika, kao što su opcioni pogon na sva četiri točka i kvalitetan enterijer, ali sa slabim 3.0L V6 motorom (203 ks) i dosadnim dizajnom svakako nisu privlačili veliku pažnju kupaca. Sa druge strane, Fusion i Milan su se pokazali velikim uspehom i do današnjeg dana Fordov predstavnik je jedan od najprodavanijih modela u klasi. Taman kada je publika pomislila da je definitivan kraj stigao za Taurus i Sable, na čelo Forda stiže Alan Mulally. Ovaj nekadašnji direktor Boeinga je ustvari o automobilima znao jako malo, ali je bio specijalista sa brojevima i marketingom. Koliko loše mišljenje je Mulally imao o Fordu možda najbolje potvrđuje podatak da se prvi dan na novom poslu pojavio u Lexusu LS, za koga je rekao da je najbolji automobil na svetu. Mulally se brzo dao na posao i dok je razgledao buduće planove primetio je da među njima nema Taurusa. Na pitanje zašto je tako, njemu je rečeno da je Taurus ugašen dve godine ranije. Za razliku od svojih prethodnika, Mulally je znao koliki imidz ovaj automobil ima i već sredinom 2007 godine najavio da će se on ponovo naći u proizvodnji. Mulally je priznao da je Five Hundred bio greška i da je ovaj automobil originalno trebao da se zove Taurus. On se zvanično pojavio u prodaji 2008 godine, ali je bio ništa više nego Five Hundred sa izmenjenim prednjim delom i novim 3.5L V6 motorom sa 263 ks. Montego je takođe promenio ime u Sable dok je Freestyle sada bio poznat kao Taurus X. Veliku sličnost sa zaboravljenim prethodnicima su primetili i kuci i prodaja nikada nije prešla cifru od 52,000 primeraka.

Potpuno novi Taurus je debitovao 2010 godine na salonu automobila u Detroitu, a u prodaji se pojavio nekoliko meseci kasnije. Prelepi dizajn je od samog početka oduševio mnoge, ali nedostatak enterijera za svoje dimenzije je svakako razočarao. Ali to ne znači da je enterijer dobio kritike, pa su mediji tako zaključili da je on bolje opremljen nego Infiniti M45 i tiši nego Acura RL - oba automobila sa daleko većom cenom. Kako je Fusion nastavio da osvaja kupce, odluka je pala da Taurus popuni mesto najvećeg Forda. On je sada bio dugačak 5,154 mm uz težinu od 1.9 tonu, što ga je učinilo najvećim Taurusom u istoriji. Da bi pokretao tako veliki automobil Ford je morao da ga opremi i sa moćnim motorima. Standardan motor je bio 3.5L V6 sa 290 ks, a ponuda je kasnije proširena i sa 2.0L EcoBoost (turbo) I4 motorom sa 240 ks. Međutim, najveća vest je stigla sredinom 2010 godine kada se SHO ponovo našao u ponudi. Sa identičnim V6 motorom u turbo verziji, on je razvijao 365 ks i pružao pogon na sva četiri točka, što mu je pružilo ubrzanje do 100 km/h za samo pet sekundi. Sa visokom početnom cenom od 27,000 dolara, koja je umela da pređe i cifru od 40,000 dolara u Limited modelu, Taurus se nikada nije prodavao u visokim ciframa i one su uglavnom dostizale brojku od 75,000 primeraka. Taurus je ujedno bio jedini model u ponudi i to kao sedan dok je ceo Mercury brand ugašen posle 2010 godine, ali na njegovoj platformi je nastao luksuzni Lincoln MKS.

U vreme pisanja ove priče budućnost Taurusa nije poznata. On je još uvek u prodaji na domaćem tržištu, dok je nedavno osveženi model predstavljen u Kini, što nam govori da bi uskoro mogao da nestane sa Američkog tržišta. Od 1986 godine preko osam miliona Taurusa je pronašlo kupce, što ga čini jednim od najuspešnijih proizvoda Forda u istoriji. Međutim, njegov uspeh je daleko veći nego što sami brojevi kažu - od samog načina na koji je moderizovao klasu i spasio Ford sigurnog bankrota. On možda nije poznat kao Model T, Mustang ili F-150, ali neki će otići toliko daleko da kažu da je Taurus najbitniji Ford u istoriji. I svakako neće pogrešiti.

1986-1991

Taurus:

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Sable:

Slika

1992-1995

Taurus:

Slika

Slika

Slika

Slika

Sable:

Slika

Slika

1996-1999

Taurus:

Slika

Slika

Slika

Slika

Sable:

Slika

Slika

2000-2007

Taurus:

Slika

Slika

Sable:

Slika

Slika

2008-2009

Taurus:

Slika

Slika

Slika

Sable:

Slika

Slika

2010+

Taurus:

Slika

Slika

NASCAR:

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
dule0911

 
Poruka: 13582
Član foruma od: utorak, 17. feb. 2009. u 03:07h
Lokacija: Thun - Leštane

Re: Ford Taurus

Poruka od dule0911 » sreda, 30. dec. 2015. u 10:06h

Ne znam sto im je trebala ova egzibicija 96-99... Nije ni bitno da li su mislili i da li se prodavao ili nije, totalno je suprotan od onoga sto je bio prethodnik i naslednici.
Fiesta!!

Avatar korisnika
BojanM
BOFH
BOFH
Poruka: 7123
Član foruma od: četvrtak, 5. avg. 2010. u 14:19h
Lokacija: Kladovo

Re: Ford Taurus

Poruka od BojanM » sreda, 30. dec. 2015. u 12:21h

Generalno šta su Fordu trebale sve slične egzibicije tih godina ;)
pozdrav, Bojan

Slika
Anybody going slower than you is an idiot, and anyone going faster than you is a maniac... -- George Carlin

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Taurus

Poruka od Talladega_500 » sreda, 30. dec. 2015. u 20:43h

Americko trziste je znacajno drugacije od Evropskog. U Americi ne mozes da sminkas jedan isti dizajn 20 godina i da prodajes auto kao da je "nov" vec kupci hoce da automobil bude dizajnerski nov u istoj meri kao i mehanicki. Zato je Ford '96 godine predstavio takav Taurus. I jeste bio radikalna promena, ali je isto tako i '86 model bio radikalna promena. Publika je odlicno primila '86 model dok '96 nije. Nekada se rizik isplati, a nekada ne.
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
mbole
Poruka: 14391
Član foruma od: ponedeljak, 6. jun 2011. u 23:09h
Lokacija: Bataja

Re: Ford Taurus

Poruka od mbole » sreda, 30. dec. 2015. u 20:48h

Da nije neka ekstravagandna gospoja vodila dizajnersko odeljenje '90-tih :)

Ovo je bre ruzno, kakav "nov izgled", radikalno i bakraci. Moz da bude nov koliko hoces, al ruzno je ruzno.
I nikad se ne isplati da imas ruzan auto.
Mondeo, Mk2, 1998, 1.8TD, Ghia, naftarica je naravno karavan

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Taurus

Poruka od Talladega_500 » sreda, 30. dec. 2015. u 21:14h

Dizajn u danasnja vremena nije toliko bitan. Mnogo veci problem 1996-1999 Taurusa je bio sto je Vulcan V6 bio katastrofalan motor.
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Iosis
VIP
Poruka: 8399
Član foruma od: sreda, 28. jan. 2009. u 20:44h
Lokacija: Doboj

Re: Ford Taurus

Poruka od Iosis » četvrtak, 31. dec. 2015. u 00:22h

Katastrofalan u kojem smislu?
Česti kvarovi ili nešto drugo?
Totally addicted to Ford!
The name Iosis is a Greek word meaning "the process by which a base metal becomes gold".
Boris88 piše:Ja se brinem sto mi auto truli a decko predstavlja sedista :lele: i sakloni :P

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Taurus

Poruka od Talladega_500 » četvrtak, 31. dec. 2015. u 02:18h

Da, katastrofalan povodom kvaliteta, cesto se kvario. Ne mogu da se tacno setim sta tacno, mislim da su imali velike probleme sa blokom motora. Ne samo taj 3.0L vec i 3.8L koji je bio zasnovan na njemu (isti motor ja imam u svom Mustangu, ja, da kucnem u drvo, nisam imao bas nikakvih problema sa motorom).

Ali kad je radio 3.0L Vulcan je bio super motor. Standardnih 200 ks Japanci i Korejanci nemaju ni dan danas u mid-size autu, a Taurus je imao jos '96.
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“