Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Henry Ford

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Henry Ford

Poruka od Talladega_500 » sreda, 22. jul 2015. u 23:36h

Većini nas Henry Ford je poznat kao jedan od najvećih industrijalaca 20 veka. U svojoj bogatoj biografiji, Henry Ford je ušao u istoriju po osnivanju pokretne trake, prvom automobilu dostupnom za široke narodne mase i po dnevnici od pet dolara, ali kao što ćemo videti u ostatku ove priče, situacija nije uvek bila tako crno-bela i on je imao i svoju mračnu stranu. U nastavku ove priče, Henry Forda ćemo oslovljavati kao Henry dok ćemo kompaniju koju je on osnovao oslovljavati kao Ford.

Henry Ford je rođen Jula 30, 1863 godine u malom gradiću Greenfield Township u Američkoj saveznoj državi Mičigan kao najstariji od petoro dece. Njegova familija je posedovala veliku farmu, na kojoj je mladi Henry naučio zanat i shvatio kako radne mašine funkcionišu. Kada je imao samo 15 godina, Henry je dobio sat na poklon od svog oca, koji je nekoliko puta rastavio da prouči, a uskoro je počeo da zarađuje za život tako što je popravljao satove u gradu. Iako se od njega očekivalo da jednog dana preuzme vođenje porodične farme, Henry je imao neke potpuno druge planove. Nedugo posle smrti majke 1876 godine, Henry napušta rodni grad i nalazi posao u Detroitu kao mašinista, a 1891 godine dobiva posao u uglednoj Edison Illuminating Company kompaniji. On je brzo napredovao kroz promocije i pet godina kasnije je stekao dovoljno velike finansije da proizvede svoj prvi automobil, 1896 Quadricycle. Ovaj mali automobil je imao motor sa pogonom na etanol i četiri gume sa bicikla, a Henry je na njemu radio dve godine. Sa samo četiri konjske snage, Quadtricycle je mogao da dostigne maksimalu brzinu od 32 km/h, a njegov prvi kupac je bio biznismen Charles Ainsley za sumu od 200 dolara. Henry će kasnije da kupi nazad ovaj automobil za 60 dolara, a danas se nalazi u Henry Ford muzeju u gradu Dearborn, Američkoj saveznoj državi Mičigan (gde se ujedno nalazi sedište Forda).

Iste godine kada je Quadricycle bio u završnoj fazi, Henry dobiva priliku da upozna čuvenog naučnika Thomas Edisona (nama najpoznatijeg po radu sa našim Nikolom Teslom). Edison je imao priliku da vidi Quadricycle i inspirisao je Henrya da nastavi da eksperimentiše sa automobilima. Zahvaljujući njegovoj podršci, Henry uspeva da završi svoj drugi automobil 1898 godine i da dobije potrebne investicije od milionera William Murphya za osnivanje sopstvene kompanije. Avgusta 5, 1899 godine, Henry osniva Detroit Automobile Company, ali neslaganje sa Murphyem je bilo očigledno od prvog dana. Naime, Murphy je pružio početnu investiciju od 15,000 dolara, pa je samim tim imao veliku kontrolu u kompaniji. Henry je brzo počeo rad na prvom automobilu kompanije, ali nije želeo da ga predstavi sve dok i najmanje mane ne budu otklonjene. Prvi model kompanije je debitovao u Januaru 1900 godine, a iako je dobio značajnu pažnju medije, on je ipak bio spor, težak, lošeg kvaliteta i najgore od svega - dosta skup za proizvodnju. Henry je pokušao da privuče pažnju publike tako što je poredio godišnje troškove svog noviteta (1,364 dolara) sa godišnjim troškovima posedovanja konja i kočije (2,180 dolara), ali je prodaja izostala. Veruje se da je kompanija proizvela samo 20 vozila uz propalu investiciju od 86,000 dolara.

Dok je Henry želeo da proizvodi jeftinije automobile koje bi prosečan kupac mogao da priušti, u navedenom periodu je vladalo pravilo da je automobil proizvod samog za bogataše. To je smatrao i Murphy, koji je po svaku cenu želeo da nastavi da proizvodi skuplje proizvode. Henry se nikako nije slagao i već 1901 godine napušta kompaniju da se kocentriše na proizvodnju novog sopstvenog automobila. On je bio spreman već krajem 1901 godine pod 999 oznakom, a da bi privukao pažnju publike Henry odlučuje da izazove Alexander Wintona, jednog od prvih profesionalnih vozača na svetu. 999 je imao ogroman motor od 18.9L (ali samo četiri cilindra) i 26 ks, a mogao je da dostigne maksimalnu brzinu od 147 km/h. Na veliko iznenađenje, Henry uspeva da pobedi Wintona i da stekne liniju novih investitora. U Novembru 1901 godine, Henry osniva Henry Ford Company, ali napušta kompaniju samo šest meseci kasnije zbog novog neslaganja sa investitorima u kom pravcu kompanija treba da ide. Kompanija nije proizvela nijedan automobil, ali je radila na nekoliko novih prototipa. Na bazi Henry Ford Company je kasnije nastao Cadillac Automobile Company, a više o ovoj temi ste mogli da čitate u našoj priči o Henry Lelandu i osnivanju Cadillaca i Lincolna.

Sa samo 900 dolara u dzepu, Henry stiče poznastvo sa biznismenom Alexander Malcomson i njih dvojica osnivaju Ford & Malcomson, malu firmu za proizvodnju automobila. Kako kompanija nije imala prostor za kompletnu proizvodnju automobila, firma odlučuje da kupuje motore od Dodge Brothers, ali ostaje bez partnerstva već posle nekoliko sedmica kada nije bila u stanju da isplati traženu sumu od 160,000 dolara. Kao odgovor Malcomson privlači nove investitore i Juna 16, 1903 godine nastaje Ford Motor Company. Zanimljivo je da Henry u početku uopšte nije smeo da razvija i prodaje automobile bez Association of Licensed Automobile Manufacturers dozvole, koji je zadržavao patent na automobile. Posle raznih tužbi, sud je na kraju presudio u korist Henrya, što je dalo dozvolu i drugim kompanijama da razviju sopstvene automobile.

Prvi model kompanije je bio Model A i on je debitovao 1903 godine. On nije bio preterano skup automobil po početnoj ceni od 750 dolara, ali u dve godine proizvodnje je prodato 1,750 primeraka. To je bilo dovoljno da kompanija ostvari svoj prvi profit u vreme kada Ford nije bio u stabilnoj finansijskoj situaciji. Naime, početna investicija od 28,000 dolara je gotovo potrošena i u vreme kada se Model A našao u prodaji Ford je imao samo 223 dolara na svom bankovnom računu. Usledeo je Model B sa cenom od 2,000 dolara i Model C i Model K, koji je koštao čak 2,800 dolara. Iako su se oni prodavali solidno da Ford nastavi sa proizvodi profit, Henry i dalje nije bio zadovoljan i želeo je da se vrati svom originalnom planu - proizvodnja automobila za šire narodne mase. On nekako uspeva da otkupi akcije od ostalih investitora i 1908 godine postaje jedini vlasnik Forda. Nedugo posle toga Henry počinje sa radom na legendarnom Modelu T, a prvi primerak se pojavio u prodaji u Septembru 1908 godine. Nasuprot verovanju, Model T nije bio hit od prvog dana. Njegova cena od 825 dolara je bila dovoljno niska da ga je svako mogao da ga kupi, ali ručna proizvodnja je označila da je proces bio dosta skup i posebno spor. Kompanija je proizvela samo 11 vozila u prvom mesecu, a i do 1910 godine manje od 10,000 primeraka je napuštalo fabriku na godišnjem nivou. Henry se dao na posao i počao da razmatra opcije kako da poboljša proizvodnju da bude brža, ali i jeftinija. Do tog momenta Ford je kupovao većinu delova od snadbevača, a radnici bi, po potrebi, odlazili u skladišta i tražili potrebne delove.

Zato je, 1910 godine, otvorena nova fabrika pod imenom Highland Park, koji je dizajnirao čuveni arhitekta Albert Kahn i koju je čuveni John D. Rockefeller nazvao “industrijskim čudom“. Fabrika je imala četiri sprata u kojoj je urađena prva Američka pokretna traka. Školjka automobila bi se proizvodila na najvišem spratu da bi zatim automobil bio poslat na treći sprat gde bi se automobil farbao i dobivao šasiju i gume. Na drugom spratu automobil bi dobio ostatak delova pre nego što bi motor bio ubačen u njega na prvom spratu gde je takođe prolazio kroz finalnu inspekciju. Jednom prilikom Henry je izjavio da je dobio ideju tokom posete Chicagu gde je video pokretnu traku u fabrici pakovanja hrane i odlučio da se sličan sistem može primeniti i u auto industriji. Ono šta publika nije znala je da ovaj sistem nije bio novi u auto industriji i da je Oldsmobile koristio uspešno godinama. Međutim, Henry je od početka insistirao na jakom marketingu i uskoro se pokretna trka dovela u konekciju sa Fordom u gotovo svim Američkim medijima. Zahvaljujući navedenom potezu Henry je uspeo da smanji cenu, pa je do 1915 godine prodaja dostizala cifru od 500,000 vozila, a cena pada na samo 345 dolara. Model T će opstati u proizvodnji sve do 1927 godine, a najbolja godina je zabeležena 1923 godine kada je prodato preko dva miliona primeraka. Henry je nastavio da smanjuje cene, koje su pale na minimalnih 260 dolara 1925 godine, a tokom 19 godina proizvodnje je prodato preko 15 miliona primeraka.

Tokom 1914 godine, Henry obećava velike bonuse svim radnicima ako godišnja proizvodnja pređe cifru od 300,000 vozila. To je ostavilo velike negativne posledice na radnike, koji su radili i po 20 sati dnevno u teškim uslovima sa malu satnicu. Kao odgovor Henry odlučuje da poveća dnevnicu na pet dolara, što je bilo nečuveno za neku auto kompaniju. Iako nam priče kažu da je Henry to uradio da bi pružio svojim radnicima šansu da kupe automobil koji su proizvodili, realnost je bila sasvim suprotna. Naime, još početkom 1910tih godina radnici su počeli da se udruživaju i da formiraju sindikate sa ciljem da dobiju veće plate i bolje radne uslove. Henry nikako nije voleo sindikate, a najviše se bojao da bi radnici mogli da stupe u štrajk, čime bi proizvodnja bila zaustavljena. Dnevnica od pet dolara je svakako smanjivala šanse za tako nečim, a radnici su bili zadovoljni što za četiri meseca rada mogu da kupe Model T. Henry je takođe bio zadovoljan i očekivao je da radnici neće više insistirati na sindikatima, kao i da će najbolji radnici u auto industriji raditi za Ford. Henry je smanjio radnu sedmicu na 40 sati, a ovaj potez mu je doneo naslovnu stranu uglednog Time magazina. Dnevnica od pet dolara je važila samo za one koji su proveli minimalno šest meseci u kompaniji, a pri tom nisu bili pušači i nisu pili alkohol. Kompanija je odlučila da investira novac i za inostrana tržišta pa je Ford, do 1925 godine, imao fabrike u 11 svetskih država i činio 50% svih prodatih automobila na svetu. Period Prvog Svetskog Rata je podigao Henryevu popularnost u velikoj meri, posebno kada je proizveo 3-Ton M1918 tenk i vozilo hitne pomoći na bazi Modela T.

Iako je i dalje bio prvi čovek Forda, u Decembru 1918 godine Henry je odlučio da se povuče sa pozicije predsednika kompanije i da tu poziciju prepusti svom jedinom sinu Edselu. Međutim, to nije značilo da je Edsel imao kontrolu nad kompanijom. Henry je smatrao da jedini način sa kojim bi Ford mogao da opstane broj jedan u svetu je agresivnom politikom, dok je Edsel bio mirna i povučena osoba. Iz tog razloga, Henry je sramotio svog sina svakom prilikom koju bi dobio u želji da će da napravi jačeg čoveka od njega. Čini nam se da je pravo lice Henrya izašlo u javnost baš u ovom periodu. Naime, početkom 1920tih godina Henry zapošljava Harry Bennetta kao svog ličnog telohranitelja. Bennett je bio bokser u vojsci i oko sebe je skupio tim od bivših kriminalaca čiji je posao bio da vode red u kompaniji. Bennett bi svako jutro posetio Henrya, a sve što je vlasnik Forda trebao da uradi je da kaže "sredi to" i Bennettov tim bi rešio problem. Nije bila retkost da Bennett upadne u privatne kuće Fordovih radnika i prebije ih ako posumnja da su oni nešto ukrali iz fabrike ili da koriste alkohol ili cigarete. Dok je privatni život Henrya predstavljao jedan problem za kompaniju, veliki pad prodaje Modela T je zabrinuo sve investitore. Iako je njegova cena pala na minimalnih 260 dolara početkom 1920tih godina, modernija konkurencija je krala sve veći broj kupaca. Edsel je pokušavao da ubedi oca da je vreme za promene, ali je Henry odbijao ovaj potez. Da bi zadovoljio Edsela, on je odlučio da kupi luksuzni Lincoln da bi dao sinu nešto da radi, a da bi finansije i dalje bile visoke Henry je zahtevao plaćen novac unapred od svojih salona. Model A je konačno zamenio Model T posle 1927 godine, ali je do tada kompanija već izgubila veliki broj kupaca.

Sredinom 1920tih godina Henry se oprobao i u avio industriji kada je kupio Stout Metal Airplane Company i promenio ime u Ford Airplane Company. Do 1933 godine kompanija će da proizvede 199 primeraka popularnog Trimorors aviona, ali je takođe izgubila i velike sume novca na svakom od njih. Period 1930tih godina će ući u istoriju kada je Henryev imidz počeo da propada. Da stvari neće ići na dobro je pokazao period još iz ranih 1920tih kada je Henry osnovao Dearborn Independent novine, za koga je lično pisao. Pre toga, Ford je bio jedna od retkih velikih kompanija koja je otvoreno zapošljavala crnce, žene, pa i radnike sa fizičkim i mentalnim oboljenima. Kao veliki šok, u svojim novinama Henry je opisao Jevreje kao najveći problem čovečanstva do te mere da je Henry bio jedini Amerikanac koga je Adolf Hitler spomenuo u svom memoaru "Mein Kampf". Veruje se da su upravo Henry i Model T inspirisali Hitlera da razvije Volkswagen Beetle, a takođe postoje dokazi da je Henry svake godine, od 1933 do 1943 godine, upalićao Hitleru 50,000 maraka za pomoć. Henry je takođe bio jedini Amerikanac koji je, 1938 godine, dobio Grand Cross of the German Eagle na svoj 75 rođendan, a ova medalja je najveća koju je neki stranac mogao da dobije u istoriji Nacističke Nemačke. Zanimljivo je da je Hitler imao plan da bi Henry mogao da postane Američki ambasador u Nemačkoj da je Nacistička Nemačka pobedila rat, ali ovaj detalj nikada nije potvrđen. Henry je nastavio da sarđuje sa Nacistima i nakon početka Drugog Svetkog Rata, ali se javno povukao 1940 godine kada je Ford počeo da proizvodi vojnu opremu za Američke snage.

Dok je Henry mučio problem sa imidzom na domaćem terenu zbog saradnje na Nacistima, period 1930tih godina je protekao i u velikoj borbi za United Auto Workers (UAW) sindikatima. Osnovan 1935 godine, UAW se brzo proširio po celoj Americi, a iako su Fordovi radnici bili bolje plaćeni od ostatka auto industrije, oni su i dalje bili nezadovoljni uslovima rada. Dok su ostale kompanije brzo pale pod vlasništvom sindikata, Ford se branio u velikoj meri i to preko Bennetta. On je imao celu policiju u svom dzepu, pa je samim tim mogao da prebije UAW predstavnike svaki put kada bi pokušavali da organiziju štrajk bez da bude kažnjen za svoja zlodela. Najveći incident se desio 1937 godine, poznat kao "Battle of the Overpass" u River Rouge fabrici u Dearbornu. Radnici su zahtevali radnu sedmicu od 30 sati uz dnevnicu od osam dolara, a kada je ova molba odbijena, 9,000 radnika je napustilo svoja radna mesta. Kada su novinari iz lokalnih medija zatražili od UAW predstavnika da se slikaju sa radnicima, nekoliko telohranitelja predvođenim Bennettom je stupilo u akciju i prebilo kako novinare tako i UAW predstavnike. Ovo nije bilo prvi put da se tako nešto dešava i pet godina ranije preko 40 radnika je povređeno u sukobima sa Bennettovim obezbeđenjem. Međutim, u Aprilu 1941 godine, nakon što je 40,000 radnika napustilo svoja radna mesta, Henry se nije mogao više braniti i potpisao je ugovor sa UAW.

Ako pogledamo same proizvode kompanije, period 1930tih godina je bio veoma uspešan za Ford. Kompanija je predstavnika nekoliko veoma popularnih automobila kao što su Ford DeLuxe (sa prvim pristupačnim V8 motorom na svetu) i Lincoln Zephyr, a 1939 godine je osnovana i Mercury divizija. Međutim, ono šta publika nije znala je da Ford uopste nije radio testiranja, što je tokom 1950tih godina potvrdio i inženjer Larry Sheldrick, uz objašenje da je Henry želeo da prepusti ranim kupcima da urade testiranje i uvide probleme koje je fabrika trebala da uradi. Do kasnih 1930tih godina, ne samo što je Henry imao problema sa pamćenjem već je uskoro postao i jako paranoičan i zahtevao ličnu zaštitu od Bennetta. Navedena situacija svakako nije pomogla Edselu i on je preminuo 1943 godine u 49 godini života od raka stoma. Samo sedmicu dana kasnije Henry je preuzeo kompletnu komandu nad kompanijom u momentu kada je imao 80 godina. Razmatrane su razne ideje, a pošto je Ford bio najveći proizvođač vojne opreme, jedan deo kompanije je pripadao i političarima. Eleanor Ford, udovica Edsela, i Clara Ford, žena Henrya, koje su posedovale velike akcije kompanije, nikako nisu želeli Bennetta na čelu kompanije. Edselov sin i Henryev unuk, Henry II, se uskoro vratio iz vojske i planirao je da sedne na čelo Forda, ali je Henry u svakoj meri odbijao ovu ideju. U želji da ne vidi svog sina da završi istom sudbinom kao i muž, Eleanor preti Henryu da će prodati svoje akcije u kompaniji, čime Ford familija po prvi put u istoriji nebi imala potpunu kontrolu, ukoliko se Henry ne povuče sa svoje pozicije i ne dozvoli Henry II da bude novi predsednik kompanije. Henry je bio jako ljut, ali kada je uvideo da kompanija mesečno gubi i do deset miliona dolara, odlučio je da je vreme za zamenu. Iste godine kada je njegov otac preminuo, Henry II je postao novi predsednik kompanije u svojoj 27 godini. Henry II se brzo odlučio na veće promene - Bennett je odmah dobio otkaz, a u tim su dovedeni mladi inženjeri. Kada je Henry Ford preminuo Aprila 7, 1947 godine, kompanija je bila u rasulu, ali je Henry II brzo oporavio situaciju sa takozvanim "Whiz Kids", grupom od deset inženjera i dizajnera koji će igrati ključnu ulogu u opstanku kompanije.

Henry se brzo povukao iz javnog života i živeo je povučeno sve do svoje smrti Aprila 7, 1947 godine u 83 godini života. Njegova sahrana je privukla veliki broj ljudi, a dok su ga neki smatrali za nacionalnog heroja, drugi ipak nisu zaboravili na njegova zlodela. To ne znači da Henry nije igrao veliki uticaj u auto industriji, a auto industrija se promenila na mnoge načine upravo zbog udela Forda. Danas je Ford četvrta najveća auto kompanija na svetu dok je Model T, 1999 godine, proglašen za najznačajniji automobil 20 veka. Na vama je da sami formirate mišljenje o Henry Fordu, a kao u čuvenoj knjizi "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", situacija nije crno-bela bez obzira kako gledali na situaciju.

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“