Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Lincoln Continental

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Lincoln Continental

Poruka od Talladega_500 » petak, 3. jul 2015. u 16:53h

Originalni Lincoln Zephyr i njegov naslednik Continental su bili prekretnica za ovog Američkog proizvođača vozila. Aerodinamični Zephyr je spasio kompaniju tokom kriznih godina dok je Continental vratio na puteve stare slave. Iako smo o Zephyru pričali i ranije na našem sajtu, njega je nemoguće ne spomenuti kada pišemo o istoriji Continentala.

Mnogi ljudi su igrali veliku ulogu u razvoju Zephyra, ali ovaj automobil verovatno nebi ni postojao da nije bilo Walter Briggsa, predsednika Briggs Manufacturing Company. Još od svog nastanka ove kompanije 1910 godine, Biggs je bio jedan od najvećih proizvođača školjka i prototipova u auto industriji. On možda nije bio velik kao Fisher Body, koji je 1927 godine preuzeo General Motorsa, ali i pored toga Biggs je proizvodio oko 500,000 automobila godišnje za mnogobrojne auto kompanije. Biggs je vremenom i rastao, pa je tako 1922 godine u svoju ponudu dodao i inženjerski studio, a krajem 1920tih godine je kupio poznatog konkurenta LeBaron i počeo i da dizajnira mnoge novitete. Iako je Briggs imao mnogo mušterija, tokom godina njegov najbitniji partner je bio Ford. Briggs je dobio prvi ugovor 1910 godine i do kasnih 1920tih godina Ford je činio većinu od 160 miliona dolara velikog budzeta ove kompanije. Ford je kasnije preuzeo proizvodnju serijskih automobila dok se Briggs kocentrisao na komercijalna vozila i specijalne proizvode. Međutim, do 1931 godine partnerstvo između Briggsa i Forda je bio oštećeno. Pošto je Ford bio glavna mušterija, oni su imali i veliku moć u firmi i često se mešali u njegove biznise. Primera radi, kada je Henry Ford saznao da Briggs treba da se udruži sa nekadašnjim rivalom Murray Body Corporation, on je pripretio da će potražiti novog partnera za saradnju ukoliko do toga dođe. Fordov predsednik za proizvodnju Charlie Sorenson takođe nije bio zadovoljan što je Briggs početkom 1930tih godina počeo da radi mnoge proizvode za Chrysler. To u prošlosti nije bio problem, pošto Ford i Chrysler nisu bili rivali, ali 1930 godine Briggs je proizvodio automobile za DeSoto, Dodge i najproblematčniji od svih Plymouth, koji je urađen specifično kao konkurent popularnom Ford Model A. Walter nije imao mnogo uticaja na Sorensona, ali jeste na jednu drugu osobu - Edsel Forda, Henryevog jedinog sina koji je bio predsednik Forda i Lincolna. Za razliku od svog oca, koji je sebe smatrao genijem, Edsel je bio mirna i povučena osoba i sa njim se moglo pregovarati.

Tokom 1932 godine, Walter je zaposlio osobu pod imenom Howard Bonbright da vodi novi Ford Policies & Relations department. Kao što mu ime kaže, ova divizija je napravljena za pregovore sa Fordom, a kako je Bonbright bio bizak prijatelj sa Edselom, njegov posao je bio da predvodi pregovore sa Fordom bez da kontaktira Sorensona. Walter je takođe znao da Edsel nema mnogo uticaja kod Fordovih noviteta, ali je imao kompletnu slobodu u Lincolnu, koji njegovog legendarnog oca nije interesovao (mnoge priče kažu da je Henry kupio Lincoln samo da bi odvratio pažnju Edsela od Forda). Kroz 1920te godine Briggs je proizveo nekoliko stotina Lincolna, ali ova kompanija nikada nije imala veliki broj mušterija. Lincolnova prodaja je padala od 1929 godine i 1932 godine, kada je Velika Depresija bila u jeku, Sorenson je želeo da ga ugasi. Da bi mogao da bude jači partner sa Lincolnom, Briggs je prvo morao da mu ponudi uspešan proizvod. U isto vreme kada je Bonbright stigao u Briggs, kompanija je takođe zaposlila dizajnera John Tjaardu. Iako je imao samo 22 godine, ovaj Holandski dizajner je već radio u čuvenom General Motorsovom Art & Colour studiju, a pre toga je stekao iskustvo i kao pilot u Engleskoj. Još od 1926 godine Tjaarda je radio na prototipu koji je sam dizajnirao i nazvao ga Sterkenburg. Međutim, sve do dolaska u Briggs on nije mogao da pronađe firmu koja bi finansirala njegov razvoj. Briggs je bio veoma otvoren za ideju posebno što je bilo nešto što bi mogli da prodaju Edselu. Tjaarda i Edsel su se uskoro sastali, ali predsednik Lincolna nije bio oduštevljen što bi motor bio centralno postavljen. Ali Edsel je i dalje znao da mora da pronađe proizvod koji bi popunio prazninu između Ford DeLuxe i Lincoln Model KA, koja je iznosila i do 2,500 dolara. Sa godišnjom prodajom od samo 3,500 vozila, Lincoln nije imao više šta da izgubi.

U svakom slučaju, Edsel je zatražio da Briggs ponudi poseban studio gde bi Tjaarda mogao da usavrši svoj prototip, a ideja je bila da Henry i Sorenson nikako ne saznaju za njega dok ne bude gotov. Tjaarda je uradio nekoliko prototipova sa centralno postavljenim motorom, kao i motorima napred i pozadi. Originalni plan je zahtevao da se koristi modifikovana verzija Fordovog poznatog Flathead V8 motora od oko 100 ks kao i automatski menjač. Krajem 1932 godine Edsel je predstavio prvi prototip svom ocu. Nasuprot očekivanjima, Henry nije bio ljut što on nije došao na ovu ideju, a posebno mu se dopalo što bi novi Lincoln delio veliki broj mehanike sa Fordovima. Posle duže rasprave, odlučeno je da V8 motor nikako ne može da parira konkurenciju, pa je na njegovoj bazi razvijen V12 motor veličine 267 kubnih inča (4.4L) i 110 ks. U jesen 1933 godine nekoliko prototipova je izloženo po raznim salonima širom Amerike. Publika je reagovala veoma pozitivno, ali su gotovo svi zahtevali da motor bude postavljen napred, čima je originalna ideja Tjaarde sa centralno postavljenim motorom ili motorom pozadi i zvanično umrla. Novi Lincoln se zvanično pojavio u prodaji krajem 1933 godine nakon predstavljanja na salonu automobila u Njujorku, a izbor imena je pao na Zephyr po čuvenim aerodinamičnim vozovima. Na papiru Zephyr je bio osuđen na uspeh. Iako je imao određenih problema sa pregrejavanjem zahvaljujući malom grilu, on je mogao da dostigne maksimalnih 150 km/h, a pri tom je bio jako udoban i prostran. Već prve godine on je privukao 14,994 kupaca, a određeni broj je završio i u Evropi gde se Zephyr mogao dobiti i sa volanom sa desne strane. Do kasnih 1930tih godina prodaja je redovno prelazila cifru od 30,000 vozila i Lincolnova pozicija je bila sigurna.

Kada se zna koliko je Continental bitan model u Lincolnovoj istoriji, ironično je da prvi model nije bio ništa više nego modifikovani Zephyr za Edselovu ličnu upotrebu. Za dizajn Continentala, pored Edsela, je bitno još jedno veliko ime, a to je Bob Gregorie. Ovaj veliki dizajner je karijeru počeo u Fordovoj Britanskoj diviziji, gde je dizajnirao popularni Model Y, a uskoro je stigao poziv da dođe u Mičigan i pridruži se Američkoj diviziji. Pored toga što je bio odličan dizajner, Gregorie je bio i Edselov blizak prijatelj. Iako je bio 15 godina mlađi od svog šefa, Gregorie je odlično poznavao njegov ukus do te mere da svaki put kada bi Edsel zatražio novi lični automobil - na zadatku se našao Gregorie. Edsel je svakako voleo automobile, ali ne one fabričke već je voleo da ih modifikuje, koristi nekoliko godina i zatim menja za moderniji proizvod. Prvi takav poznat automobil je stigao 1932 godine na bazi Forda iz iste godine, ali je Gregorie u potpunosti promenio školjku da liči na popularni Auburn i njegov "boat-tail" dizajn (kao što mu ime kaže, ovaj automobil je imao zadnji deo sličan brodovima). Edsel je koristio Boat-tail Speedster samo godinu dana pre nego što prešao na legendarni Model 40 Special Speedster, o kome ste ranije imali prilike da čitate na našem sajtu. On se Edselu jako dopao i redovno ga je koristio sve do svoje smrti 1943 godine, ali je krajem 1930tih godina odlučio da je vreme na novi proizvod. Edsel se sastao sa Gregoriem i njih dvojica su počeli da razmatraju razne ideje. Svi Edselovi lični automobili u prošlosti su bili urađeni na bazi Forda i Mercurya. Njih je proizvodila posebna Aircraft divizija (koja je takođe proizvodila i Fordove avione), ali ona do 1938 godine više nije postojala i morala se pronaći druga solucija.

Edsel je shvatio da Lincolnove fabrike neće imati posla tokom leta 1939 godine kada završi proizvodnja Modela K, pa samim tim bi one mogle da urade proizvodnju novog specijalnog modela. Gregorie je za bazu uzeo Zephyr, a satim počeo da pravi prepavke koje mu se nisu dopale. Visina vozila je spuštena za 76 mm, stepenice su skinute, šoferšajba je pomerena napred, a skinute su i mnoge hromirane linije. Pošto se Edsel nedavno vratio iz svetske turneje, izbor imena za ovaj novitet je pao na Edsel, a on je isporučen vlasniku krajem 1939 godine dok je bio na godišnjem odmoru sa svojom familijom na Floridi. Malo je reći da je Edsel bio oduševljen, ali je uskoro telefonirao Gregoriea i naredio mu da proizvede još jedan automobil kao prototip za serijsku proizvodnju. Gregorie je zadržao drugi primerak za sebe, ali je pažnja publike bila toliko velika da je Lincoln odobrio i limitiranu serijsku proizvodnju. Samo nekoliko meseci kasnije, prvi primerak je isporučen glumcu Mickey Rooneyu u Holivudu. U samom početku Continental je bio dostupan samo kao kabrio, a 1940 godine u ponudu je učvršćen i kupe. Sa početnom cenom od 2,840 dolara, on je bio svakako skup automobil i prve godine je proizvedeno 54 kupea i 350 kabrioleta. Ta 1942 godinu dizajn je osvežen, ali samo deset sedmica kasnije Amerika je ušla u Drugi Svetski Rat, čime je civilna proizvodnja stopirana i Lincoln se morao kocentrisati na proizvodnju vojne opreme. Poznati V12 motor je sada bio od 305 kubnih inča (5.0L) i 130 ks, a po prvi put u istoriji Lincoln je uspeo da nadmaši Cadillac po prodaji. Tokom rata mnogo toga se promenilo u Lincolnu. Edsel je preminuo 1943 godine od raka stomaka, a Gregorie je dobio otkad. Kada je Edselov sin Henry II preuzeo komandu iste godine, on se vratio i dizajnirao buduće 1949-51 Mercury i Lincoln modele pre nego što je ponovo napustio kompaniju. Predratni modeli su nastavili da se proizvode sve do 1949 godine, kada je debitovao potpuno novi model, a vrh linije je sada činio model Cosmopolitan oznaku.

Tokom 1956 i 1957 godine Continental ime se vratilo na tržište, ali ne kao model Lincolna već kao posebna divizija. Sa samo jednim modelom u ponudi, Mark II, novi Continental je opstao na tržištu samo dve godine pre nego što je ova divizija spojena sa ostatkom Lincolna. O ovom automobilu ste ranije imali prilike da čitate na našem sajtu, tako da nećemo ulaziti u veće detalje. U svakom slučaju, 1958 godine Continental se ponovo našao u ponudi kao Lincolnov najveći i najskuplji model. On je silazio sa trake kao i svaki drugi model kompanije, a kupac je mogao da bira između nekoliko kupea, sedana, kabrioleta i limuzine. U pitanju je bio jedan od najvećih Američkih automobila u istoriji, a da bi bio brz Lincoln je odlučio da ponudi veliki V8 motor od 430 kubnih inča (7.1L) i 300 ks. Tokom svoje tri godine proizvodnje, Lincoln nije bio popularna opcija kod kupaca. Recesija iz 1958 godine je igrala određenu ulogu, ali nam se čini da je kupcima više smetala dizajnerska sličnost sa Imperialom. U vreme kada je rival Cadillac stekao ime i reputaciju za sebe, Lincoln je upao u svoju najveću krizu još od Velike Depresije. Novi Fordov predsednik Robert McNamara je čak planirao da ga ugasi, ali na sreću onda je Elwood Engel stupio u akciju.

Ako ste čitali našu priču o Ford Falconu, onda znate da je McNamara bio genije sa brojevima, zbog čega je Ford pod njegovom komandom postao jedna od najuspešnijih auto kompanija, ali je takođe smatran za "dosadnog" čoveka. McNamara nije voleo proizvode koji ne donose visoku prodaju i profit i mnogi kažu da je upravo on uništio mnoge Fordove automobile. Upravo je McNamara ugasio Edsel diviziju posle samo tri godine na tržištu, a takođe je doneo i odluku da Thunderbird dobije zadnja sedišta. Iako je ovaj potez povećao prodaju i do osam puta u poređenju sa dvosedom, Thunderbird je definitivno izgubio svoje sportske linije. U svakom slučaju, krajem 1950tih godina Fordov dizajner Elwood Engel je krenuo sa radom na trećoj generaciji Thunderbirda, koja je trebala da debituje 1961 godine. Njegov šef George Walker je hteo luksuzniji automobil dok je Fordov generalni menadzer Jim Wright želeo da se vrati sportskim linijama. Iz tog razloga, napravljena su dva tima i svaki je trebao da predvodi po jednu dizajnersku školu. Walker je naredio dizajneru Joe Orosu da razvije sportski model dok se Engel pobrinuo za luksuzni. Kada su koncepti oba automobila predstavljeni u Julu 1958 godine, Henry Ford II je izabao sportski, ali se svima jako dopao i Engelov luksuzni. Iz nepoznatog razloga, McNamara je propustio taj sastanak, ali sedmicu dana kasnije je video odbačen Engelov prototip. McNamara je bio veoma impresioniran i zaključio da prototip izgleda previše luksuzno da bi bio Ford. On je brzo naredio Engelu da na istoj bazi razvije model sa četvoro vrata (prototip je bio urađen kao kabrio), a kako je Lincolnov novi dizajn već bio odobren za 1961 godinu, McNamara ga je ugasio i zahtevao da se budućnost bazira na ovom novitetu.

Da bi napravio sedan, Engel je produžio međuosovinsko rastojanje za 254 mm, ali i pored velikih dimenzija ulazak na zadnja sedišta je predstavljao problem. Jedan od inženjera se setio da bi sa "suicide" (kontraš) vratima taj problem bio rešen, a kao rezultat je nastao jedan od najpoznatijih Američkih automobila u istoriji. Novi dizajn je bio za 433 mm kraći i za 147 kg lakši nego prethodnik, ali po današnjim standardima 1961 Continental je bio ogroman automobil sa težinom od 2.3 tone. Kupac je mogao da bira samo između sedana i kabrioleta sa po četvoro vrata, a nedostatak kupea je svakako oštetio prodaju, posebno kad se zna da je ovaj stil činio oko 20% ukupne prodaje rivala Cadillaca. Kao i prethodnik, i ovaj Continental je pokretao veliki V8 motor od 430 kubnih inča (7.1L) i 320 ks, što je bilo dovoljno za ubrzanje do 100 km/h za oko 11 sekundi uz maksimalnu brzinu od 185 km/h. McNamara je zahtevao da Continental mora biti jako kvalitetan, pa je tako svaki model vožen 20 kilometara pre prodaje, a Lincoln je ponudio i garanciju od dve godine ili 40,000 kilometara, što je bio nečuveno za tadašnji period. Za 1961 godinu svi Lincolni su bili Continentali pošto su modeli Capri i Premiere izbačeni iz ponude. Početna cena je iznosila 6,067 dolara, što je bilo za 569 dolara više nego Cadillac Sedan de Ville i 423 dolara više nego Imperial Crown Southampton. Sa punom opremom, Continental je umeo da košta o preko 7,000 dolara, što je bilo dovoljno da se kupe dva popularna Ford Galaxiea.

Kada je publika konačno dobila priliku da se sretne sa ovim automobilom, pohvale su stizale na sve snage. Ali na žalost, one nisu označile i veću prodaju i 1961 godine je prodato 25,164 primerka. To je za samo 344 primerka više nego godinu dana ranije, a da je McNamara ostao u Lincolnu, on bi verovatno vratio razlog zašto. Međutim, iste godine kada je novi Continental debitovao, McNamara je prihvatio poziciju da postane sekretarica za Američkog predsednika John Kennedya. Prodaja se malo poboljšala 1962 i 1963 godine, mada je Cadillac nadmašivao Lincoln po prodaji pet prema jedan. Ipak, čak i John Kennedy nije mogao odoli šamru ovog automobila, u kome je i poginuo 1963 godine tokom atentata. Njegova limuzina je koristila kodnu oznaku SS-100-X, a posle dugo godina rada danas se nalazi u Henry Ford muzeju u Detroitu. Za 1966 godinu u prodaju konačno stiže i kupe, a prodaja raste do maksimalnih 55,000 primeraka. Ova generacija će opstati u ponudi, bez većih promena, sve do 1969 godine, kada će da debituje i najveći motor u istoriji ovog automobila od 462 kubna inča (7.6L).

Do kasnih 1960tih godina mnogo toga se promenilo u Američkoj auto industriji. Novi standardi o sigurnosnim merama su počeli da podižu dimenzije automobila dok su standardi o izduvnim gasovima smanjivali kompresiju i na taj način ubijali snagu. Dimenzije su bile veće u svakom pogledu, pa je tako dužina sada dostigla 5.7 metara, a težina i do 2.6 tona. Jedna od najvećih dizajnerskih promena su bili skriveni farovi, koji su ovom automobilu davali veći premijum dizajn, ali su nestala "suicide" vrata tako da je kupac sada mogao da bira samo između tradicionalnog sedana i kupea. Još jedna velika promena je bila u mehanici. Po prvi put u istoriji Continental je delio platformu sa Ford LTD i Mercury Marquis da bi se uštedelo na troškovima, ali je Continental bio skuplji nego ikada pre. Jedan od razloga je ležao u podatku da je Lincoln odlučio da ponudi dva specijalna nivoa opreme i to Town Car na sedanu i Town Coupe na kupeu. Oni su imali punu opremu i važili za neke od najluksuznijih automobila na Američkom tržištu. Kao što smo spomenuli, novi standardi o izduvnim gasovima su počeli da ubijaju snagu, pa je tako veliki V8 motor od 460 kubnih inča (7.5L), koji je razvijao 365 ks kada je predstavljen 1971 godine, pao na samo 210 ks osam godina kasnije. Za 1979 godinu on će biti zamenut sa novim V8 motorom od 400 kubnih inča (6.6L) sa samo 159 ks. Tokom ove generacije, Continental je dobio i nekoliko specijalnih verzija kao što su Golden Anniversary i Williamsburg Edition, ali je prodaja bila visoka i dozvolila Lincolnu da prestigne Cadillac i izbije na prvo mesto po prodaji u klasi luksuznih vozila.

Šesta generacija Continentala je opstala u prodaji samo jednu godinu (1980) i to iz veoma čudnih razloga. Naime, Town Car se pokazao izuzetno popularnim među kupcima do te mere da je 1981 godine postao sopstveni model dok je Mark VI, koji je u prošlosti (i budućnosti) bio dostupan samo kao kupe sada bio dostupan i kao sedan. U svakom slučaju, 1980 Continental je izgubio 360 mm u dužini i 500 kg u težini da bi zadovoljio nove CAFE standarde o potrošnju, pa je sada ustvari bio manji nego model Versailles, koji je u prošlosti bio najmanji model kompanije. I dalje zasnovan na identično platformi kao Ford LTD i Mercury Marquis, Continental je mogao da se dobije samo sa V8 motorom od 302 kubna inča (5.0L) sa 137 ks, a nešto kasnije je debitovala i moćnija verzija od 351 kubnog inča (5.7L) sa 149 ks. Iako su spomenuti motori smanjili potrošnju i do 40%, ona je i dalje bila visoka i već naredne godine Lincoln je odlučio da krene drugim putem.

Sedma generacija je debitovala 1982 godine na novoj Fox platformi koja je tokom 1980tih godina pokretala većinu Ford, Mercury i Lincoln automobila. Continental je sada bio jako sličan sa Ford Thunderbirdom i Mercury Cougarom, sa kojima je delio i neke dizajnerske linije, a plan je bio da se napadne jako popularni Cadillac Seville. Međutim, dok je Seville pružao pogon na prednjim točkovima, Continental je i dalje pružao tradicionalni pogon na zadnjim točkovima, a uspeo je i da nauči iz grešaka sa modelom Versailles. Naime, kada je Versailles debitovao 1977 godine, on je kritikovan da previše liči na jeftinije Ford Granada i Mercury Monarch na kojima je zasnovan, pa je iz tog razloga 1982 Continental pružao sve tradicionalne Lincolnove linije. Po prvi put od 1965 godine, svi Continentali su bili sedani, a u ponudi se opet našle neke specijalne verzije kao što su Signature Series i Givenchy Designer Series. Oni su umeli da dostignu cenu i do 26,500 dolara, čime su bili među najskupljim novim luksuznim automobilima u Americi. Kada je osveženi model debitovao 1984 godine, Lincoln je počeo da sarađuje i sa mnogim modenim kućama i da u njihovom stilu pruža specijalne verzije. Cartier se pobrinuo za Town Car, Bill Blass i Versace za Mark VII, a u slučaju Continentala izbor je pao na Hubert de Givenchy i Valentino. Kada je reč o motorima, V8 motor od 302 kubna inča (5.0L) sa 131 ks je nastavio da bude najpopularnija opcija, ali na kratko i V6 motor od 323 kubna inča (3.8L) sa 112 ks se našao u ponudi. Tokom 1984 godine Continental se mogao dobiti i sa 2.4L I6 turbo-dizelom koji je pozajmljen iz BMW-a, ali nakon što je prodato samo 1,500 primeraka on je tiho izbačen iz ponude.

Krajem 1980tih godina, pored tradicionalnog Cadillaca, Lincoln je dobio još nekoliko velikih rivala kao što su Mercedes, BMW, Audi, Lexus, Acura i Infiniti. Kompanija je odlučila da sa osmom generacijom krene iz početka, pa je tako aerodinamični dizajn bio potpuno novi, ali je najveća promena bila pogon na prednjim točkovima. Continental je sada delio platformu sa veoma popularnim Ford Taurusom i Mercury Sableom, kao i njihov 3.8L V6 motor od 160 ks, koji je ujedno bio jedina opcija. Ova generacija će opstati u ponudi sve od 2002 godine, mada je veliko osveženje usledilo 1995 godine, kada se Continental mogao dobiti i sa 4.6L V8 motorom od 275 ks. Za razliku od konkurencije koja se takmičila ko će da proizvede više sportski automobil, Lincoln je odlučio da se kocentriše na udobnost i tišinu na duže vožnje. Međutim, krajem 1990tih godina Continental više ne uspeva da sakrije godine i Lincoln odlučuje da ga zameni sa modernijim proizvodom. Za 2002 godinu u ponudi se našao model LS sa globalnoj DEW98 platformi zajedno sa Ford Thunderbirdom i Jaguarom S-Type, a on se danas smatra duševnim naslednikom Continentala.

Od tada Lincoln je nekoliko puta nagovestio da želi da proizvede modernu verziju svog najpoznatijeg automobila. Koncept iz 2002 godine je bio urađen u retro stilu 1961-1963 modela, ali je veliku pažnju privukao i ovogodišnji koncept sa salona automobila u Šangaju. Iako on nije imao retro linije u velikoj meri kao koncept iz 2002 godine, Lincoln je već sada potvrdio serijsku proizvodnju za 2016 godinu. U svakom slučaju, Continental je danas veoma cenjen klasi, a posebnu pažnju privlače predratni modeli koje mnogi smatraju za poslednje originalne klasike. Očekivalo popularan je i 1961-1969 model, koji je svima poznat kao automobil u kome je ubijen možda najpopularniji Američki predsednik John F. Kennedy. Dok danas Lincoln prolazi kroz tešku krizu, 2016 model Continental bi mogao da vrati ovog proizvođača na puteve stare slave ... baš kao što je 1939 Continental uradio.

1939-1940

Slika

Slika

1941-1942, 1946-1948

Slika

Slika

1958-1960

Slika

Slika

1961-1969

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

1970-1979

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

1980

Slika

1982-1987

Slika

Slika

1988-2002

Slika

Slika

Slika

2002 koncept

Slika

Slika

2015 koncept

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Lincoln Continental

Poruka od Talladega_500 » petak, 3. jul 2015. u 16:54h

Iako dosta ljudi misli da je Lincoln kopirao Bentley sa Continental imenom, to nije istina vec je situacija obrnuta. Lincoln je cak pisao i pismo Bentleyu povodom toga.

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“