Grand Motors banner
Auto otpad Sole banner Led Shop banner
Knežević Enterijer banner Faber auto delovi banner

Ford Thunderbird

Moderator: ace1

Odgovori
Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Ford Thunderbird

Poruka od Talladega_500 » četvrtak, 12. jun 2014. u 02:42h

Bez obzira koliko nam smetalo kada rival naše omiljene auto kompanije predstavi bolji proizvod, moramo da priznamo da je konkurencija ipak dobra u auto industriji. Ona tera kompanije da usavršavaju svoje proizvode i pomere granice za koje se nekada činilo da nije moguće osvojiti, čime najveći profit imamo mi kupci. Možda najbolji primer navedene rečenice je rivalitet dva najveća Američka proizvođača vozila, Forda i Chevroleta, koji je počeo još tokom 1920tih godina, kada je osnovna firma General Motorsa predstavila prvi uspešan rival popularnom Ford Modelu T. Kroz istoriju ove dve godine bi mogli da nabrojimo najveće rivalitete, kao što su Galaxie i Impala, Mustang i Camaro, F-Series i C/K, Explorer i Blazer, ali se čini da je on bio u najvećem jeku početkom 1950tih godina. Tada su svetlost dana ugledali Ford Thunderbird i Chevrolet Corvette koji, iako na prvi pogled slični koliko i različiti, ipak mogu da zahvale jedan drugom za svoj nastanak.

Početkom 1950tih godina Ford je bio na krovu sveta. Predratna kriza je činila kao velika prošlost, a kada je Henry Ford II okupio tim mladih inženjera 1946 godine, poznatih kao Whiz Kids, Američki gigant je u naredne tri godine predstavio svoj prvi posleratni model. Ovaj automobil je postao toliko popularan da je u roku od nekoliko godina sahranio većinu konkurencije i dostigao godišnju prodaju od preko milion primeraka, što je bio najbolji rezultat Forda u poslednjih 13 godina. Američka ekonomija je takođe rasla u velikoj meri. Poslova je bilo i na pretek, a potencijalni kupci su bili željni nove tehnologije. Poruka je bila jasna - posle dugo godina Velike Depresije i Drugog Svetskog Rata, Amerikanci su bili zainteresovani za sve šta je novo i moderno. Po prvi put i žene su počele da traže profesionalne poslove pored domaćica u kućama, što je familijama donosilo dodatni prihod. Na žalost, iako su kupci imali novac za nove automobile, ponuda na tržištu je u najmanju ruku bila jadna. Naime, tokom Drugog Svetskog Rata, auto kompanije su se uglavnom kocentrisale na proizvodnju vojne opreme, a prvi posleratni modeli su bili gotovo identični onima od pre rata. Međutim, do kraja 1940tih godina na tržište izlaze prvi potpuno novi modeli u skoro deset godina. Ford je uvek važio za mladalačku i sportsku firmu još iz perioda ranih 1930tih godina kada je debitovao čuveni Flathead V8 motor, i ujedno postao prvi masovno dostupan V8 motor na svetu, ali i pored moćnih motora u svojoj ponudi, kompanija ipak nije imala sportski automobil da puni svojim kupcima.

Istorija Thunderbirda počinje 1951 godine kada su dva Fordova inženjera (Lewis Crusoe i George Walker) u Parizu videli mali sportski automobil i zapitali se zašto Američki gigant nebi imao sličan automobil. Walker je brzo telefonirao sedište Forda u Američkoj saveznoj državi Mičigan i naredio dizajneru Frank Hersheyu da se baci na posao. Koncept je trebao da bude kabrio sa dvoje sedišta, V8 motorom, brzinom od minimalno 100 mph (160 km/h) i da pri tom težina ne pređe 2,525 lbs (1,136 kg). Dizajner Frank Hershey je želeo automobil koji će biti jednako brz kao Američki automobili, ali pri tom neće izgubiti luksuznost Britanskih roadstera. To se posebno odnosilo na Jaguar, koji se tada smatrao ikonom sportskih automobila. Prvi prototip je bio spreman dve godine kasnije i Crusoe je bio oduševljen dizajnom. Koncept je predstavljen Henry Fordu II koji je u samom startu odbio ovu ideju, iz priču da nije zainteresovan za automobil koji se neće prodavati u visokim brojevima i donositi jednako visok profit. Međutim, onda je usledeo sajam automobila u Parizu i Henry Ford II je promenio mišljenje. Naime, tokom 1953 godine Chevrolet je predstavio svoj prvi dvosed, Corvette, sa niskom težinom i moćnim I6 motorom, a iako se prodavao izuzetno slabo, ipak je u velikoj meri popravio Chevroletov imidz penzionerske kompanije. Godinu dana ranije sličan posao je uradio i Nash Healey ovoj maloj kompaniji dok Ford nije želeo da izgubi svoj imidz i reputaciju na tržištu.

Međutim, iako su na prvi pogled bili jako slični, Thunderbird i Corvette se nisu mogli razlikovati u većoj meri. Oba automobila su bila dvosedi, sa pristupačnom cenom i moćnim motorima, ali dok je Corvette bila urađena od fiberglasa i pružala I6 motor kao konkurent popularnim Britancima (Jaguar, MG, Triumph ...), Thunderbird je bio urađen od metala i sa V8 motorom. Da bi uštedeo na troškovima, Ford je koristio mnoge delove sa ostatka svoje ponude, a sve je krenulo od dizajna. Naime, Hershey nije želeo da uradi kopiju Evropskih automobila, kao što se činilo da Chevrolet i Nash rade, već je želeo cistokrvni Američki sportski automobil. Dok je razvoj serijskog automobila tekao dosta brzo, najveći problem je ležao u imenu. Ford je razmatrao nekoliko hiljada ideja, kao što su Apache, Falcon, Eagle, Tropicale, Hawaiian i Thunderbolt, ali je kasni izbor pao na Thunderbird po supernaturalnoj ptici iz mitologije Indijanaca koja donosi grom.

Ford Thunderbird je zvanično debitovao na salonu automobila u Detroitu 1954 godine po početnoj ceni od samo 2,700 dolara. Za navedenu sumu, kupac je dobivao opremu luksuznih Lincolna po veoma pristupačnoj ceni, a u samom startu kupac je mogao da dobije samo kabrio. Međutim, metalni krov je kasnije postao opcija bez doplate i mogao je laganao da se stavi i skine po potrebi. Ono što je posebno rozlikovalo Fordovog rivala u poređenju sa Corvette je bio motor. Naime, Chevroletov model je mogao da se dobije samo sa I6 motorom, ali je Thunderbird pružao standardan V8 motor od 292 kubnih inča (4.8L) i 193 ks, koji je ujedno debitovao navedene godine u Fordovoj luksuznoj diviziji Mercury. I pre nego što je prodaja startovala šest meseci nakon predstavljenja, Ford je imao preko 3,000 narudzbi, a ova situacija je sigurno najviše pogodila Chevrolet koji je prodao samo 700 Corvetta navedene godine i bio spreman da ugasi ovaj automobil. Međutim, General Motors nije mogao da prizna poraz od najvećeg rivala i brzo je promenio odluku. Ford se nadao godišnjoj prodaji od 10,000 vozila, ali je već prve godine prodato čak 16,155 primeraka. Uskoro su krenula testiranja brzine na čuvenoj Daytona Beach na Floridi gde je Thunderbird uspeo da dostigne brzinu od čak 134.4 mph (215.4 km/h). Kada se zna da Corvette nije bila u stanju da pređe 100 mph (160 km/h) i pri tom koštala 500 dolara više, Fordov rival je na prvi pogled izgledao kao bolja kupovina. Sa tako velikim uspehom, Američki proizvođač nije pravio veće promene narednih godina. Najveća promena je stigla 1957 godine, kada su debitovale veće dimenzije, kao i veći V8 motor od 312 kubnih inča (5.1L) i 285 ks.

Međutim, tada na čelo Forda stiže Robert McNamara, jedan od originalnih Whiz Kids, koga je Henry Ford II doveo posle Drugog Svetskog Rata, a njegove ideje o uštedi goriva i smanjivanju troškova su promenili Američke standarde. McNamara je takođe imao imidz "dosadnog" čoveka, koji je smatrao da automobil ne treba da postoji radi imiza već samo da se visoko prodaje i donosi visok profit. Iz navedenog razloga, McNamara je brzo ugasio Continental diviziju, koja je u to vreme proizvodila neke od najskupljih automobila na svetu, zatim planirao da ugasi budući Edsel i pre nego što je osnovan, a na listi potencijalnih kompanija čija se smrt blizila se našao i Lincoln. McNamara je počeo da razmišlja kako da poveća prodaju Thunderbirda, a da pri tom ne poveća troškove. Rana ispitivanja su pokazala da većina potencijalnih kupaca ne želi automobil zbog nedostatka zadnjih sedišta, što je McNamari bio dovoljno dobar razlog da poveća dimenzije i ugasi Fordov sportski automobil posle samo tri godine proizvodnje. Druga generacija Thunderbirda je debitovala 1958 godine i u svakom pogledu bila veća od prethodnika. Ovaj automobil je bio za 40 cm duži i za preko 300 kg teži u poređenju sa modelom koji je zamenio dok je klirens bio svega 147 mm. I pored većih dimenzija, Ford je tvrdio da Thunderbird i dalje poseduje sportske karakteristike 1955-1957 modela zahvaljujući novom Lincolnovom motoru od čak 430 kubnih inča i 350 ks, ali ovaj automobil ne uspeva da sakrije svoje kilograme. McNamara odlučuje da promoviše Thunderbird ne kao sportski automobil već kao "Personal Luxury" automobil, koji je moćan i udoban za duga kruziranja, i sa Lincolnovom opremom po ceni Forda. Po prvi put u istoriji i kupe se našao u ponudi, a McNamarin plan se pokazao kao veliki uspeh - 1958 godine je prodato 37,892 primerka, a dve godine kasnije čak 92,854.

Početkom 1960tih godina u Fordu dolazi do nekoliko promena. McNamara napušta kompaniju da bi postao sekretarica tadašnjeg Američkog predsednika John Kennedya, a na njegovo mesto dolazi legendarni Lee Iacocca - koji će kasnije postati pozat kao otac Ford Mustanga. Navedeni period je takođe važio za takozvani "Jet Age" kada su se Amerikanci i Sovjeti takmičili ko će biti putovati u svemir i činilo se da automobili sve više liče na rakete i borbene avione. Kada je 1961 Thunderbird debitovao, upravo je pratio navenu strategiju. Prednji deo je podsećao na luksuznog Lincolna dok su zadnja svetla bila urađena u stilu rakete. Kao i prethodnik, i ovaj Thunderbird je bio dugačak i nizak, sa bogatim izborom standardne i opcione opreme, kao i sa novim V8 motorom od 390 kubnih inča (6.4L) i 300 ks. Tokom tri godine ove generacije, Ford je ponudio i specijalni Sports Roadster model, koji je imao prekrivač preko zadnjih sedišta, čime se dobivala impresija da je dvosed u pitanju. Iako popularan, uspeh većeg Thunderbirda nije prošao nezapaženo kod General Motorsa, pa su u narednih nekoliko godina debitovali i Pontiac Grand Prix, Oldsmobile Toronado i Buick Riviera. Ako to nije bila dovoljno zabrinjavajuća vest, onda je predstavljanje Mustanga nateralo Ford da u potpunosti promeni strategiju sa Thunderbirdom.

Do 1964 godine, kada je debitovala četvrta generacija, Ford je odlučio da Thunderbird predstavlja "baby Lincoln", pa je tako ovaj nekada sportski automobil bio veći, bolje opremljen i skuplji nego ikada pre. Uskoro je usledila lista kritika, posebno od strane medija, koji su bili razočarani što je ovaj nekadašnji sportista postao prevelik i pretežak. Ford se nadao vratiti poverenje ponudom moćnijih motora, pa je tako debitovao novi V8 motor od 428 kubnih inča (7.0L) i 345 ks, ali nije on nije uspeo da oporavi situaciju u većoj meri. Jaki mali broj Thunderbirda je takođe napustio fabriku i sa trkačkim motorom od 427 kubnih inča (7.0L) i preko 400 ks, a danas se veruje da je samo jedan od njih preživeo. Dok je publika gledala sportski Mustang kako osvaja mlade kupce, a GT40 kako dominira na LeMansu, 1967 Thunderbird je ponovo dobio na dimenzijama - ovaj put da zadovolji nove standarde o sigurnosnim merama. Osnovni model je sada bio težak čak 1,890 kg, a luksuzna Landau verzija čak dve tone. Sa tako velikim dimenzijama, Ford je odlučio da ponudi i verziju sa četvoro vrata, ali se ona nikada nije pokazala preterano popularnom među kupcima.

Dolazak Semon "Bunkie" Knudsena u Ford krajem 1960tih godina je još više zakomplikovalo situaciju. Bunkie se proslavio u Pontiacu sa velikim i moćnim automobilima i smatrao je da bi slična strategija mogla da bude uspešna i u Fordu. Uskoro je Mustang značajno dobio na dimenzijama do te mere da ga je Iacocca nazvao "debela svinja", ali je pravi šok usledeo 1972 godine kada je debitovala šesta generacija Thunderbirda. Sa težinom od 2,030 kg, ovaj Thunderbird je bio najveći u dugogodišnjoj istoriji ovog automobila, a po prvi put je takođe delio i platformu sa Lincoln Mark IV. Nestale su sve tradicionalne karakteristike, a u ponudi se našao samo kupe nakon što kabrio nije uspeo da zadovolji standarde o sigurosnim merama. Kada su nastupili i novi standardi o izduvnim gasovima, preko noći motori su počeli da gube na snazi. Standardan motor je sada bio veliki od 429 kubnih inča (7.0L) sa 212 ks uz opcioni 460 kubnih inča (7.5L) i 224 ks. Međutim, Ford je uvideo da kupce više interesuje luksuznost nego performance, pa je u tom stilu i reklamirao svog predstavnika, koji se pokazao veoma dobro protiv konkurencije. Godine 1974, Ford debituje još jedan manji automobil na istoj platformi, Elite, i on preko noći postaje velika zvezda. Američki proizvođač vozila shvata poruku kupaca i 1977 godine debituje sedmi Thunderbird. Ovaj automobil ne samo što je bio za 25 cm kraći od prethodnika, već je takođe bio i za čak 400 kg lakši. Početna cena je takođe smanjena sa 8,000 dolara na 5,000 dolara, a uskoro su debitovali i novi motori - 302 kubna inča (5.0L) sa 137 ks, 351 kubna inča (5.7L) sa 149 ks i 161 ks i 400 kubnih inča (6.6L) sa 173 ks. Novi dizajn je postao veliki hit od prvog dana i 1977 godine je prodato 318,140 primeraka, ili više nego u celoj 1972-1976 generaciji, a uspeh je još veći kada se zna da je Thunderbird imao veliku konkurenciju u vidu Chevrolet Monte Carla i Chrysler Cordobe. Sa takvim uspehom, nije bilo potrebe za većim promenama, a 1978 godine debituje "Diamond Jubilee Edition" sa cenom od čak 12,000 dolara, u čast 75 godina kompanije. Iste godine prodaja Thunderbirda dostiže 352,751 primeraka, što je rekord koji nije oboren do današnjeg dana.

Taman kada se učinilo da bi ovaj automobil mogao da se vrati na puteve stare slave, usledila je nova naftna kriza 1979 godine i Ford je shvatio da mora da nastavi da smanjuje dimenzije da zadovolji nove CAFE standarde o potrošnji. Kada je debitovao 1980 model, on je u velikoj meri podsećao na umanjenu verziju prethodnika, ali je sada delio novu Fox platformu zajedno sa Fairmontom i Mustangom. Standardan motor je sada bio od 255 kubnih inča (4.1L) sa 115 ks uz opciju od 302 kubna inča (5.0L) i 131 ks, ali i pored niže težinu od 400 kg, ovaj automobil nije bio popularan kod kupaca. Nešto kasnije je debitovao i prvi V6 motor u istoriji ovog automobila, od 323 kubna inča (3.8L) i 112 ks, ali i pored svih unapređenja publika je bila razočarana. Iako je prodaja 1980 godine iznosila solidnih 156,803 primeraka, do 1982 godine je pala na samo 45,142 vozila. U navedenom periodu Ford je prolazio kroz tešku finansijsku krizu i nije imao budzet za potpuno novi automobil. U takvim uslovima je pozvana Fordova Evropska divizija, koja je radila na nekoliko aerodinamičnih prototipova pod "Probe" oznakom. Prvi takav serijski automobil je bio Sierra upravo u Evropi, ali je i Američki gigant vredno radio i na nekoliko takvih modela na domaćem tržištu - Tempo i Taurus. Ford odlučuje da pruži Thunderbirdu novu šansu i 1983 godine debituje potpuno novi aerodinamični model, dostupan samo kao kupe. Dva motora su preneta iz osme generacije, 3.8L sa 110 ks i 5.0L sa 130 ks, ali je najveća vest bila novi 2.3L turbo motor. Ovaj motor je razvijao 142 ks preko pet brzina manualnog menjača i sa težinom od samo 1,350 kg, Thunderbird turbo je predstavljao prvi sportski Thunderbird još od 1963 Sports Roadster. Tokom 1980tih godina Thunderbird se ponovo našao u centru pažnje. Ugledni Motor Trend magazin je proglasio 1987 turbo kupe za automobil godine, a prodaja dostiže impresivnih 170,551 vozila. Thunderbird se takođe pokazao perfektvnim za NASCAR takmičenje zahvaljujući svom aerodinamičnom dizajnu. Legendarni Bill Elliott je pobedio 1985 i 1987 Daytona 500 za volanom #9 Thunderbirda za Melling Racing, a 1988 godine je osvojio i šampionsku titulu. Možda najveći uspeh je stigao tokom kvalifikacija za Winston 500 trku 1988 godine, kada je Elliott dostigao brzinu od 212 mph (339 km/h) - rekord koji do današnjeg dana niko nije uspeo da obori.

U vreme kada su automobili gubili na dimenzijama, novi 1989 Thunderbird je dobio na dužini i težini, mada je razlika bila minimalna. Novi dizajn je i dalje bio aerodinamičan, ali je izgubio sportske karakteristike koje su ga krasile u prošlosti. Standardan motor je i dalje bio 3.8L V6 sa 140 ks, sada dostupan samo sa četiri brzine automatskim menjačem, ali za ekstra cenu kupac je mogao da dobije i Eaton supercharger sa kojim je snaga skočila na 210 ks. Novinari su imali samo reči pohvale, a kupci su odgovorili sa 107,996 kupljenih primeraka. Međutim, u isto vreme Thunderbird je bio težan i skup za proizvodnju i Ford je polako počeo da radi na zameni nakon što je prodaja pala na ispod 100,000 vozila. U isto vreme Mustang je napredovao velikom brzinom dok je Thunderbird polako gubio svoje mesto na tržištu i posle 43 godine Ford je ugasio Thunderbird posle 1997 godine. Thunderbird je u navedenom periodu nastavio da predstavlja Ford u NASCAR i iako nije bio brz kao prethodnih zabeležio je dosta dobre rezultate. To se posebno odnosi na 1992 sezonu kada je Thunderbird zauzeo prva tri mesta u generalnom plasmanu (Alan Kulwicki, Bill Elliott i Davey Allison) i popunio četiri od prvih šest pozicija. Na žalost, u roku od šest meseci od završnice 1992 sezone Kulwicki i Allison su poginuli u helikopterskim nesrećama. U periodu od 1983 do 1997 godine, Thunderbird je pobedio preko 150 trka u NASCAR šampionatu, uključujući i četiri Daytone 500.

Taman kada je publika pomislila da je Thunderbird prošlo vreme i da je ta priča završena, usledeo je salon automobila u Detroitu 1999 godine kada je debitovao retro model u koncept formi. Posle uspeha retro automobila, kao što su Volkswagen Beetle, Mini Cooper i Chrysler PT Cruiser, Ford je odlučio da krene sličnim putem. Mlada grupa Fordovih inženjera je počela da se sastaje posle posla i da razgovara kako je moguće da legendarni automobil nestane sa tržišta posle čak 43 godine proizvodnje. Posle nekoliko godina uspešne prodaje, Američki gigant je ponovo imao novca za investiranje i želeo je da se vrati putevima stare slave. Rani crteži su nagovestili modernu verziju originalnog 1955-1957 modela, a kada je koncept predstavljen 1999 godine, ovaj automobil se ponovo našao u centru pažnje. Zasnovan na globalnoj platformi, na kojoj su se takođe proizvodili Lincoln LS i Jaguar S-Type, ispod haube se sada krio 3.9L V8 motor sa 290 ks. Da bi promovisao svog velikana, Ford je odlučio da ga reklamira u popularnom James Bond filmu "Die Another Day" u kome se Halle Berry pojavljuje na par sekundi sa žutim kabrioletom. Ford je očekivao godišnju prodaju od 25,000 primeraka i prve godine uspeo u tom pokušaju, kada je prodato 31,121 vozila, ali je onda interesovanje brzo palo. Naime, dok je publika očekivala sportski automobil po uzoru na klasične modele, novi Thunderbird je delio platformu sa teškim sedanima i takođe imao dosta veliku težinu od 1,678 kg. Kada se pri tom doda da je jedini menjač bio pet brzina automatik, publika se našla razočarana što je ponovo dobila težak automobil za sporije kruziranje. Već naredne godine prodaja pada za 56%, a do 2005 godine dostiže samo 9,220 vozila. Uskoro Ford upada u novu finansijsku krizu i odlučuje da se kocentriše na Mustanga sa retro dizajnom, čime je 2005 godine bila poslednja za Thundebird.

Tokom svoje 46-godišnje karijere, Ford je prodao oko 4.4 miliona Thunderbirda, čime ovaj automobil definitivno zaslužuje svoje mesto u istoriji. Iako su postojale najave da bi Thunderbird ponovo mogao da se nađe u serijskoj proizvodnji, do toga ipak nije došlo, a nakon što je jedva izbegao bankrot, Ford je sada mnogo pažljiviji gde investira novac. Ipak, ovaj automobil je jedan od napoznatijih u dugogošnjoj istoriji Forda, a i u samom Američkoj industriji, jer je možda najzaslužniji zašto Corvette danas postoji. Ako ništa drugo, ljubitelji General Motorsa bi trebali da budu među najvećim ljubiteljima Thunderbirda.

Slika

1955-1957

Slika

Slika

1958-1960

Slika

Slika

1961-1963

Slika

Slika

1964-1966

Slika

Slika

1967-1971

Slika

Slika

1972-1976

Slika

1977-1979

Slika

Slika

1980-1982

Slika

1983-1988

Slika

Slika

Slika

Slika

1989-1997

Slika

Slika

2003-2005

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Thunderbird

Poruka od Talladega_500 » utorak, 18. jun 2019. u 02:43h

Planirani Thunderbird za 1961. godinu. Ovo je bio rani prototip koji je ugledao tadasnji Fordov predsednik Robert McNamara. Nije mu se dopao kao Thunderbird, ali je rekao da bi sa odredjenim modifikacijama lepo izgledao kao Lincoln. Na toj bazi je nastao kultni 1961 Lincoln Continental koji je spasio brend posto ga je McNamara hteo ugasiti.

Slika

Slika
Jos malo zanimljivih Thunderbird prototipova ...

Koncept iz 1959. godine za 1961. godinu ...

Slika

Prototip karavana iz 1961. godine, nikada nije ugledao serijsku proizvodnju.

Slika

Slika

Slika

Italien koncept iz 1963. godine, sa produzenim (fastback) krovom. Takodje nije usao u serijsku proizvodnju.

Slika

Slika

Slika

Thunderbird Saturn koncept iz 1968. godine. Njegov krov je bio inspiracija za 1971. model.

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Avatar korisnika
Talladega_500
Yankee
Poruka: 11193
Član foruma od: četvrtak, 4. jun 2009. u 03:16h
Lokacija: Helloooo Wisconsin!

Re: Ford Thunderbird

Poruka od Talladega_500 » nedelja, 1. sep. 2019. u 05:13h

Prototip iz 1963. godine, verovatno planiran kao 1967. model.

Slika

Slika
When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.

Odgovori

Povratak na „Fordovi iz USA“