Zanimljivost dana: Ko bi rekao da je ovo Ford Mustang?
Istorija Forda Mustanga se obično deli na dve generacije, posebno ako pitate one zaljubljenike izvan Sjedinjenih Američkih Država. Onaj „pravi“, koji se proizvodio od 1964. do 1978. godine, i onda posle njega, za koji navodno nikoga nije briga. Situacija Mustanga u matičnoj državi je potpuno drugačija, pošto takozvana generacija Fox (Lisica) uživa u velikom ugledu.
Silazio je sa pokretnih traka od 1979. do 1993. godine i videli smo dosta eksperimenata tokom navedenog perioda. U ovom izdanju zanimljivosti dana ćemo posvetiti pažnju jednom veoma specijalnom primerku koji se zvao McLaren. Bio je to prvi pokušaj Forda da udalji Mustang od svoje originalne školjke, sa turbo motorom, nezavisnim ogibljenjem i još mnogo toga što nikada ranije nije ponuđeno.
Kao što smo spomenuli, Fox je debitovao 1979. godine i iako je zadržao pogon na zadnje točkove, po mnogo drugih detalja je bio relativno revolucionarni automobil. Aerodinamične linije su zamenile one ranije kockaste, a masa baznog kupea je snižena na samo 1.183 kilograma.
Ono što je privuklo najviše pažnje je novi 2,3-litarski turbobenzinac sa četiri cilindra. Razvijao je 131 konjsku snagu ili osam „grla“ manje nego 5,0-litarski sa osam cilindara. Ukoliko se pitate „pa otkud četiri cilindra u Mustangu“, trend je zapravo započeo još 1974. godine kada je Ameriku pogodila velika nestašica benzina.
Prodaja manjih i ekonomičnih automobila je eksplodirala, a iako se situacija brzo stabilizovala, kupcima je kriza i dalje bila na umu. Onda je usledila još jedna situacija 1979. godine i odjednom se činilo kako je vreme V8 motora odzvonilo i da je turbo tehnologija budućnost.
Novi Mustang je odlično startovao kod kupaca pošto je u svojoj debitantskoj godini privukao čak 369.936 kupaca, a kada sve bude završeno četrnaest godina kasnije, ukupna prodaja je iznosila preko 2,5 miliona vozila. Nije trebalo da prođe dugo vremena pre nego što je Ford počeo da razmišlja kako da ga napravi boljim i bržim, posebno uparenim sa motorom sa četiri cilindra.
Osnovan je novi tim pod imenom Special Vehicle Operations i ova divizija će kasnije će da debituje s impresivnim Mustangom SVO-om, o kom smo ranije pisali, ali i pre toga je postojao Mustang McLaren. Da, dobro ste pročitali i zaista je postojala specijalna verzija razvijena u saradnji sa velikom britanskom inženjerskom kućom.
Sve je započelo 1980. godine kada su čelnici Forda kontaktirali američku diviziju McLarena sa sedištem u saveznoj državi Mičigen. Plan je zahtevao da se automobil takmiči u seriji sportskih četvorotočkaša IMSA, kao i da pruža svoje drumsko izdanje. Posao je tekao bez većih problema i već godinu dana kasnije prototipovi su bili na čuvenoj stazi Daytoni.
Debitovali su iste godine na trci izdržljivosti u trajanju od 24 sata i oba primerka su uspela da je završe, i pored toga što su učestvovali u ranom sudaru. To je bilo dovoljno tek za 21. mesto, ali sam podatak da je neki Mustang sa fabričkim motorom uopšte opstao 24 sata u najekstremnim uslovima je bio dovoljan za slavu.
McLarenovi inženjeri su zatim napravili deset uličnih primeraka koji su u velikoj meri ličili na trkačke. Lako ih je bilo razlikovati po daleko širim krilima, većim branicima, povećoj „grbi“ na haubi, BBS-ovim felnama i po još mnogo toga. McLaren je posvetio najveću mehaničku pažnju na sistem ogibljenja i disk kočnice, dok je enterijer dobio Recarova sedišta, novi volan i zaštitni kavez (roll cage).
Ispod haube se krio spomenuti 2,3-litarski benzinac dok se snaga prenosila na zadnje točkove preko četvorostepenog manuelnog menjača. Tokom ranih godina snaga uopšte nije reklamirana, a kasnije ćemo saznati da su osam jedinica razvijale 132 konjske snage, dok su se preostala dva mogla pohvaliti sa 180 „grla“.
Iako će McLaren tvrditi da je motor bio u stanju da podnese brojku od 200 do 250 „konja“, iznenadno pristupačne cene goriva su rezultirale u velikoj popularnosti V8 motora i ovaj turbobenzinac nije smeo da osramoti veliki V8. Upravo je jeftino gorivo dovelo do toga da proizvodnja bude ograničena na spomenutih deset primeraka iako je originalni plan zahtevao cifru od 249 jedinica.
Spomenućemo i podatak da je koštao neverovatnih 25 hiljada američkih dolara (oko 79 hiljada „zelembaća“ u današnjoj vrednosti novca), što je bilo oko tri puta više od Mustanga sa V8 motorom.
Niko od nas ne može reći da je Mustang McLaren bio model visokih performansi, čak i za period kada je bio na ulicama, ali svakako jeste jedan od najčudnijih primeraka. Takođe je pokazao da turbobenzinac sa četiri cilindra može uspešno da se nosi sa V8, pa tako Ford nudi ovakvu opciju do današnjeg dana.
Tako da ako se ikada zapitate čija je pametna ideja bila da EcoBoost debituje u Mustangu, moramo da se vratimo približno četiri decenije unazad, i da tu čast damo velikom McLarenu.

When I die, I want to be buried faced down so that anyone who doesn't like me can kiss my ass.
“Normal" is just a setting on your dryer.