Na prvi pogled zapravo i ne liči na model kojem smo se divili u filmskim izdanjima kao što su "Goldfinger" i "Bullitt", zar ne? Druga generacija Forda Mustanga je bilo toliko odstupanje od originala da je i sam Ford dodao ono "II" u imenu da javnosti stavi do znanja da nije isti automobil u pitanju. Na kraju dana, dobio je dosta kritika, a pri tom se prodavao fantastično i možda je najbitnija garancija u dugogodišnjoj istoriji ovog četvorotočkaša. Pa kako je to moguće?
Da bi razumeli zašto je "dvojka" bila onakva kakva jeste, potrebno je prvo da na kratko sagledamo prvu generaciju. Mustang je bio čedo brilijantnog čoveka po imenu Li Ajakoka, a želeo je da spoji karakteristike evropskih sportskih modela sa američkom snagom. Mustang će da postane jedan od prvih automobila na svetu koga su voleli kupci svih godina i baš zbog toga je pružao za svakoga po nešto. Nudio se kao kupe, festbek i kabriolet, sa motorima sa šest i osam cilindara, dosta boja, bezbroj opcija u enterijeru i još mnogo toga. Ford zapravo nije imao velika očekivanja i nadao se prodati tek 100 hiljada jedinica u prvoj godini, ali će takva brojka biti nadmašena već posle nekoliko meseci. Tokom svoje prve generacije, koja je trajala od 1964. do 1973. godine, Mustang je prošao kroz dosta promena i nekoliko puta bio osvežavan. Svaki od njih je doneo veće motore, ali i dosta više kilograma. Pogledajmo samo brojke - model iz 1973. godine je bio teži za čak 500 kilograma u poređenju sa originalom. Ajakoka nije bio krivac za takve odluke već čovek po imenu Banki Knadsen, koji je stigao iz General Motorsa i smatrao da su velike dimenzije vozila i motora dobitna kombinacija. Ruku na srce, on je i imao razlog za takvo mišljenje i takvu formulu je forsirao veoma uspešno dok je bio prvi čovek Pontiaca, ali je strategija potpuno zakazala u slučaju Mustanga. Knadsen je dobio otkaz posle svega osamnaest meseci, a Ajakoka promovisan na njegovu poziciju. To se desilo krajem 1969. godine, kada je glomazna generacija od 1971. do 1973. godine već bila odobrena, pa je Italijan odlučio da krene iz početka sa novom generacijom zakazanom za 1974. godinu.
Ajakoka je odlučio da se vrati formuli originala od pre desetak godina. Sa dužinom od 4,4 metra, novitet je bio za 483 mm kraći od prethodnika i lakši za 222 kg. Isto kao što je prva generacija delila platformu sa modelom Falcon, tako je i novi Mustang II pozajmio mnogo toga od bratskog modela Pinto. To je označilo da više nije imao tradicionalnu konkurenciju kao što su Chevrolet Camaro i Pontiac Firerbird, već je zapravo ciljao na novu generaciju kupaca kojima su se dopadali Toyota Celica, Datsun 240Z, Mazda RX-3 i sam Ford Capri (koji se u Americi prodavao pod značkom bratskog brenda Mercury). Ajakoka takođe nije želeo da pažnja bude usmerena prema snagi već udobnosti, voznim karakteristikama, završnoj izradi i sličnim detaljima. Pošto kabrioleti više nisu mogli da zadovolje stroge zakone na račun bezbednosti, Ford je ovaj put ponudio samo kupe i festbek pod oznakom 2+2.
Kada je Mustang II debitovao krajem 1973. godine, publika se pomalo našla u čudu. Većina njih je mogla da pređe preko dizajna, enterijer je dobio odlične ocene, ali je najveći šok bio na račun mehanike. Naime, po prvi put u istoriji, kupci nisu mogli da dobiju Mustanga sa osam cilindara ispod haube. Ponuda je startovala sa novim 2,3-litarskim benzincem sa 100 konjskih snaga, a ujedno je postao prvi Fordov motor sa četiri cilindra na američkom tlu posle više od četiri decenije. Jedina opcija je bila ona od šest cilindara pozajmljena od Fordove nemačke divizije, i mogla se pohvaliti sa 119 "grla" iz radne zapremine 2,8 litre. Izbor menjača su bili četvorostepeni manuelni i trostepeni automatski. Uparen sa najmoćnijom konfiguracijom, Mustang II je mogao da ubrza iz mirovanja do 100 km/h za 11,8 sekundi i dostigne maksimalnu brzinu od tek 162 km/h. Ajakoka je zaista održao svoje obećanje i ponudio za svakoga po malo. Primera radi, Mach 1 je dodavao mnogobrojke sportske dizajnerske detalje dok je Ghia označavala luksuz po uzoru na čuvenu italijansku kuću koja je bila zaslužena za dizajn. Mediji su imali dosta pohvala i najavili da je reč o sasvim drugačijoj generaciji Mustanga koja ne deli mnogo toga sa prethodnikom, a ugledni magazin Motor Trend ga je proglasio za automobil godine. Prodaja je započela fantastično i prve godine je prodato čak 385.993 primeraka (radi poređenja, "original" iz 1973. godine je privukao tek 134.817 mušterija). Jedan od razloga velike popularnosti nije ležao u samom automobilu već u naftnoj krizi, pa su američki kupci odjednom krenuli da kupuju ekonomične četvorotočkaše. Ovaj automobil se tako pokazao kao pravi model u pravo vreme i osigurao svoju budućnost u vreme kada su eliminisani rivali kao što su Dodge Challenger, Plymouth Barracuda i AMC Javelin.
Mustang dobija V8 motor 1975. godine radne zapremine 4,9 litre, iako je reklamiran kao 5,0-litarski pošto je Ford u isto vreme nudio i benzinac sa šest cilindara iste veličine. Razvijao je 140 konjskih snaga, što je smanjilo ubrzanje od nule do 100 km/h na 10,5 sekundi i povećalo maksimalnu brzinu na 170 km/h. Međutim, dodatna masa na prednjoj osovini je u značajnoj meri oštetila ponašanje u krivinama, a kako je naftna kriza prošla, tako je i prodaja naglo opala. Ford će narednih godina da predstavi nekoliko popularnih dizajnerskih opcija kao što su Cobra II i King Cobra. Oba su stigla kao odgovor na naglu popularnost modela Pontiac Firebird, koji je preživeo krizu i prodavao se veoma uspešno sa svojim glomaznim motorima, ali u slučaju Forda nismo videli dodatnu snagu. Cobra II i King Cobra su donele velike grafike i bili upečetljivi svojom pojavom, ali bez ikakvih mehaničkih modifikacija.
Kraj za Mustang II je stigao posle 1978. godine nakon više od 1,1 miliona isporučenih vozila. Novitet je bio nešto veći, ali je izgubio na masi zahvaljujući korišćenju laganih materijala i pri tom je imao aerodinamični stil i modernije turbobenzince. "Dvojka" je otišla u penziju zaboravljeno i danas obično biva ignorisana kod kolekcionara. Ali na kraju dana, ostvarila je veliki komercijalni uspeh, sačuvala ime Mustanga u vreme kada je konkurencija nestajala i revolucionarno ogibljenje se danas masovno koristi u kulturi hot rod. Mustang II definitivno zaslužuje veće poštovanje nego što dobija i Ajakoka će uvek reći da je bio njegov "mali dragulj" u većoj meri nego original. A to mnogo govori o njemu...











