mbole piše:
Ko zna, poceli smo da se druizmo sa Emiratima, mozda opet prodje neka fina cena

I ja isto verujem, čak šta više uveren sam, baš sam danas diskutovao o tome dok sam sa vrbe brao groždje.
Ako Taladega nema prava da priča o nečemu što nije video odnosno doživeo, onda bi trebalo ukunuti istoriju kao nauku? Ili uzimati samo one delove iste koji nam se svidjaju? Poprilično indiferentno...
Iako je gorivo bilo jeftino, na našim ulicama je bilo jako teško videti automobil kubikaže preko 2000 kubika, šta vredi što je gorivo džabe kad su registracije nenormalne oduvek bile. Naravno da je domaći automobilski proizvod bio u nenormalnoj većini, pa pogledati samo fotografije ulica iz tog perioda. Pritom je taj proizvod bio izuzetno kvalitetan, toliko da je posle nepunih 10 godina uobičajene eksploatacije tražio temeljni rad na limariji i farbanje, a održavanje i popravke su umesto novim delovima radile polovnim sa Fiata. Do prve naftne krize su se najmasovnije vozile Fiće i Tristaći, a od krize su počeli i frižideri iz istočnog bloka. Prosečan Jugosloven nije nikad imao para da kupi nov zapadnoevrospki auto, kao što ni sad ne može. Manite me gastarbajtera koji su posle nekoliko godina rada u inostranstvu (pa i za domaću firmu) uspeli da skupe pare, to je kao danas neko ko je prodao dedinu vikendicu na moru ruskoj mafiji pa kupio novi X3. Veze preko partije i u aukcijama na carini takodje nisu donele strani automobil većini. Primer šta su Jugosloveni maštali da kupe a nisu imali para na gomili ili vremena da čekaju - 80'ih su Čehoslovaci i Poljaci preko SFRJ bežali u dalje zapadne zemlje i to na zanimljiv način - tražili bi odobrenje (vizu?) za letovanje na Jadranu, to bi čekali godinama ali kada bi dočekali došli bi ovde, jednostavno ostavili svoje automobile na carini, kupili avionsku kartu i otišli dalje bez povratka. Njihove automobile je carina prodavala na licitacijama, naravno na tim licitacijama su ih kupovali samo ljudi preko veze a onda ih preprodavali uz masnu zaradu, dok zamalo nisu umirali oni od sreće koji su ih kupovali - pa kupili su strani auto! Klasičan uvoz polovnih automobila naravno nije postojao. Vozila su bila ona jeftinija iz tih zemalja istočnog bloka, ali u perfektnim stanjima, sa novim gumama, kilometražama ispod 100.000 pravih km, ključ u bravi, novi domaći papiri, i za džabe cifre su ih kupovali domaći članovi partije.
Što je na jednom drugom forumu pisao jedan poznanik...
a sto se poljaka tice, moji roditelji su '77. kupili isti ovakav 125PZ, ganc nov, na pijaci od oficira JNA, po ceni oko 10%^vecoj od zvanicne maloprodajne. zasto? pa iako mi je otac bio inzenjer a majka bankovna sluzbenica i od svojih plata su mogli da kupe nov auto, lista cekanja je bila oko godinu i po dana, osim za povlastene slojeve samoupravnog socijalizma medju koje su spadali i oficiri. posto su sve zivotinje jednake ali su neke ipak jednakije od drugih, drug major je uzeo kredit, preuzeo svoj fiat 125p bez cekanja i odmah ga oterao na pijacu. tako je kredit za auto koji nikad nece otplatiti pretvorio u zivu lovu, i to devize...
Katalog cena novih automobila magazina Avto iz tog doba kaže da je PZ koštao kao Escort 1300, ali onaj bez upaljača i samozatežućih pojaseva.
Još jedan od paradoksa u omiljenom nam periodu bivše države - otvorite katalog novih automobila i tamo pišu cene u markama. Vi naravno primate platu u dinarima. Danas biste otišli u menjačnicu (u bilo kom vidu) i dinare konvertovali u marke, ali tada to nije bilo moguće jer dinar nije bio konvertibilan. Čak je bilo kažnjivo to i pokušavati raditi (ko se seća da je Zdravko Čolić jedva izbegao zatvor '86-te kada su mu oduzeli brdo deviza u Makedoniji jer je imao nameru konverovati ih). Ali eto, automobili su se prodavali za devize, porez (čiji procenat u odnosu na osnovu nije bio fiksan već je procenat bio veći što je osnova bila veća) se plaćao u dinarima... Kasnije su krenule i konsignacije, kao neka vrsta kompenzacije za uvoz, tako da nije to baš tako bilo da je mogao tek tako da se kupi nov strani auto... Pitanje je ko je imao para i odakle mu i šta mu je uopšte država dozvoljavala da kupi i pod kojim uslovima.... 60-te su još nekako bile i najbolje za tako nešto, tad nam je vozni park bio i najbolji i najsličniji evropskom, ako ne računamo današnjicu.