Evo da i ja vama svima predstavim svoj automobil.
To je Ford Capri iz 1970. godine.Prije nekoliko dana je izašla kratka verzija priče koju sam napisao o njemu na web stranici http://www.autoslavia.com tako da je tu možete pročitati da ja ovdje sada to sve ne pišem. Tu možete vidjeti i nekoliko slika, a ja ću ovdje staviti još slika i reći ću vam sve ostalo vezano za njega uz te slike.
Evo vam direktan link. http://www.autoslavia.com/automobil-koj ... obecavali/
Priču ću kopirati ovdje u slučaju da neko hoće da je pročita, a neće da ide na tu web stranicu.
"Za njega kažu da je evropski Ford Mustang. To je bio i Fordov cilj — da naprave evropski poni automobil prema slici i uspjehu američkog muscle automobila, pristupačnog široj masi ljudi, za razliku od svog američkog pandana u kojem su mogli uživati samo oni sa nešto dubljim džepom.
To su i uradili, kada su u januaru 1969. godine u Briselu, na automobilskom sajmu, predstavili Forda Caprija kao, kako su ga tada nazvali, ”sexy Evropljanina” i ”automobil koji ste sebi uvijek obećavali”.
Moj otac je veliki ljubitelj automobila, a posebno oldtimera. U svojoj mladosti nije baš imao priliku da posjeduje neki od kultnih automobila, sve dok mu se nije pružila prilika da 2000. godine kupi Forda Caprija. Kupio ga je od njegovog prvog i do tada jedinog vlasnika, sarajevskog arhitekte, koji ga je kupio 1970. godine u Kölnu, gdje je i napravljen iste godine, maja mjeseca.
Bio je garažiran skoro 15 godina i za to vrijeme nije bio vožen. Trebala mu je restauracija. Srećom, svi njegovi originalni dijelovi su bili uz njega.
Tada sam imao 13 godina i nisam bio pretjerano zainteresovan za automobile. Prioritet u mom životu, kao i kod većine mojih vršnjaka, billi su košarka i video-igre.
Godine su prolazile i restauracija je napredovala. Otac je radio do kasno u noć, predano, sa velikom ljubavlju. Povremeno pomažući ocu sve više sam dobivao interes za automobile generalno, a posebno za oldtimere. Sve više sam kompjuter, umjesto za video-igre, koristio za istraživanja o našem ljubimcu.
Restauracija je uspješno završena 2005. godine, malo prije mog 18. rođendana. Vjerujem da možete pretpostaviti šta je bio poklon za moje punoljetstvo – sreći nije bilo kraja kada sam u vlasničkoj i saobraćajnoj dozvoli ugledao svoje ime i prezime. Bio sam vlasnik mog metalik srebrnog ljepotana. Slobodno mogu reći da tada nisam bio u potpunosti svjestan šta imam, kao što sam danas.
Zvanično priznanje za njegovu restauraciju moj otac je dobio 2007. godine na sarajevskoj smotri oldtimera, za ”najoriginalnije restauriranog oldtimera”.
Sada svakim danom cijenim i svog oca i svog Caprija sve više i više. Oca zbog toga što mi je usadio ljubav prema automobilima koji imaju dušu i koji su pravljeni da traju, za razliku od današnjih automobila sličnih plastičnim igračkama za djecu.
Caprija volim zbog toga što se pronalazim u njemu iz više razloga. Jedan od njih je taj što je to kultni automobil, sportski coupe iz momačkih snova. Klasik kakav se danas ne proizvodi.
Samo oni koji su istinski zaljubljenici u ovakve automobile znaju kakav je osjećaj kada sjednete u njih i kada ih vozite. Također je lijepo vidjeti dok se vozite odobravanje od prolaznika, najčešće starijih ljudi, u vidu podignutih palčeva, koje za ovakve automobile vežu neka od najljepših sjećanja u životu baš kao i mene.
Za vrijeme Caprijeve restauracije moj otac je kupio još dva oldtimera. To su Ford Taunus 17M P3 karavan iz 1963. godine i Opel Rekord Olympia P2 iz 1961. godine.
Iskreno se nadamo da će Taunus biti restauriran ove godine, pa možete očekivati i priču o njemu, dok Rekord čeka u redu za oživljavanje."
Evo prvog dijela restauracije i kako je sve krenulo.
Rastavili smo ga u potpunosti, a između ostalog se može vidjeti i kako je samo zdrav bio!
Unutrašnjost.
Motor je 1300. V4. 39 kW.
Gepek.
Druga faza u kojoj je većina stvari urađena.
Treća faza u kojoj je velika većina stvari urađena.
Kada smo počeli šmirglati hladnjak ispod se pojavila ova zlatna boja koju smo samo bezbojnim lakom ofarbali nakon što smo ga ošmirglali.
Vidite slike motora iz prvog dijela restauracije, pa ćete vidjeti kako se malo zlatna boja vidi.
Ovaj Opel Rekord Olympia P2 je od očevog jarana. Bio je kod nas nekoliko mjeseci zbog toga što je jedan dio restauracije na njemu uradio moj otac tom svom jaranu, pa smo iskoristili priliku da ih slikamo zajedno.
Ovdje je već u potpunosti završen.
Ovako spava zimski san.
Hauba sa grbom u pripremnoj fazi koju ću staviti, ako Bog da sljedeće godine na proljeće.
Ofarban je u njegovu originalnu boju. Imam i 1500 V4 motor za njega koji također, ako Bog da hoću da uradim preko zime, pa da ga na proljeće stavim.
Imam njegovih 9 originalnih felgi. 4 koje su na automobilu i jednu koja je u gepeku kao rezervna neću da diram, ali ove 4 koje mi ostaju hoće da proširim, pa bih bio zahvalan za svaki savjet kako da to uradim kako treba.
Vidite i ovu moju temu koja je vezana za njega. Možda mi neko može pomoći.
Imam dosta planova za njega da ga ja sada uradim onako kako ja hoću.
Otac je išao da ga restaurria da bude u što originalnijem stanju i ja ću se toga držati, ali uz neke promjene kao što su bolji motor (ali, da je jedan od motora koji se za njega pravio), hauba sa grbom, dupli farovi, šire felge...Ako, vas još bilo šta interesuje onda me slobodno pitajte.
Ogromna mu je hauba. Napravljena je da fabrički stanu V4, V6 i V8 motori. Ne znam ni ja sada tačno na pamet koliko je vrsta motora napravljeno za prvu generaciju, ali znam da ih je napravljeno puno.
I ja hoću da bude originalan, ali eto htio bih neke stvari da promijenim. Ne bih ja ništa mijenjao što se ne može vratiti da bude originalno, ako me shvataš.
a mogu da zamislim kakav ce tek biti,pozdrav i dobro dosao na forum... 
